Banke dobro zarađuju na naknadama i provizijama

Kada se usporedi zarada na naknadama i provizijama s onom od kamata, ispada da naknade bankama donose zaradu koja doseže i polovicu iznosa koji ostvare na kamatama. Što se dogodilo u hrvatskom bankarskom sustavu da naknade za jednostavne usluge poput vođenja tekućeg, žiro i deviznog računa danas donose toliku zaradu?

Do promjene filozofije poslovanja došlo je prije nekoliko godina, kada su prilično jednostavne usluge postale "paket usluge", koje klijenti ranije nisu koristili, a mnogi nikad ni neće. Dodatnu zaradu banke su stvorile hiperprodukcijom sofisticiranih ulagačkih proizvoda, ponudivši širokoj masi usluge koje su dotad mogli koristiti samo rijetki klijenti s podebljim računom ili VIP statusom. Još prije krize, a pogotovo nakon nje, sniženjem cijena popularizirane su i dodatne usluge banaka: skrbništvo i trgovanje vrijednosnim papirima, vođenje portfelja, ulaganje u investicijske fondove, konzultantske i aranžerske usluge na području investicijskog bankarstva... Time su banke neprimjetno nadoknadile gubitke od povećanih troškova rezervacija za moguće gubitke od nenaplativosti kredita. Nekoć je dodatna usluga bila potvrda o prometu po tekućem računu, potom je masovno popularizirano internetsko bankarstvo, plaćanje računa trajnim nalogom, podizanje novca putem bankomata i ugovaranje police od nezgode. Neke od tih usluga banke u određenim situacijama dodatno naplaćuju, a mnoge građane nije briga za to pa plaćaju za svoje neznanje ili inertnost da kod druge banke potraže istu uslugu uz nižu naknadu ili čak bez naknade. Naime, većina banaka naplaćuje ugovaranje trajnog naloga i svaki izvršeni nalog, no postoje i one koje to rade posve besplatno. Podizanje novca besplatno je ukoliko se podiže na bankomatu banke čiju karticu tekućeg računa terete. Mnogi za to ne mare i podižu na bankomatima banke čiju karticu nemaju. Stoga im banke naplaćuju naknadu za svaku takvu transakciju i to do čak dva posto podignutog iznosa. Da ima mnogo građana koji na taj način troše kune s računa, a povećavaju prihode banaka od naplate naknada, potvrdili su nam prošlog tjedna iz Zagrebačke banke. Od svih transakcija koje su građani, korisnici hrvatskih banaka, proveli u Hrvatskoj na bankomatima banke koja nije njihova matična banka 48 posto istih provedeno je upravo putem bankomata Zagrebačke banke, iz koje vele da je to zasigurno zbog najvećeg broja bankomata u Hrvatskoj - čak 860. Ipak, na uslugama platnog prometa banke zarađuju najviše od tvrtki, i to je tako već devet godina otkako su preuzele usluge platnog prometa, a što je dotad bilo rezervirano samo za ZAP, današnju Finu. Prema polugodišnjim rezultatima banaka, u prvih šest mjeseci 2011. prihodovale su 475 milijuna kuna od trgovačkih društava i 330 milijuna od građana za poslove platnog prometa. Banke su u prošloj godini na kamatama, naknadama i provizijama zaradile 7,26, a u 2009. godini 6,43 milijarde kuna.

Prihodi banaka od kamata, provizija i naknada povećani su u posljednje četiri godine za 50 posto. Najveći rast zabilježen je 2007. godine, kada je investicijsko bankarstvo i kartično poslovanje bilježilo veliki rast. Prihodi šest najvećih hrvatskih banaka od naknada i provizija tada su porasli za 26 posto. Prema ovogodišnjim polugodišnjim financijskim rezultatima, sve su banke na kamatama zaradile 5,8 milijardi kuna, od naknada i provizija 1,4 milijarde, a od ostalih prihoda 773 milijuna. Na najveću domaću banku, Zagrebačku, otpada 30 posto ukupno prihodovanih kuna od naplate kamata, a na drugu po veličini, PBZ, mnogo manje, "svega" 10,8 posto. No, PBZ je puno uspješniji od Zabe u naplati naknada i provizija te je u prvom polugodištu naplatio osam milijuna kuna više. Mnogi koji su htjeli prijevremeno otplatiti kredit iznenadili su se kada su im u banci izračunali koliku će naknadu pritom platiti. Naizgled je logično da banka želi prije roka naplatiti cjelokupan kredit jer na početku otplate kredita naplaćuje uglavnom kamatu, a na koncu najveći dio otpada na glavnicu i tada tek neznatno zarađuje od kamata. No, u bankama tako ne razmišljaju, već forsiraju klijente da plaćaju kredit do kraja ugovorne obveze. Neke banke naplaćuju naknadu za prijevremenu otplatu do četiri posto vrijednosti preostale glavnice. To znači da će jednaku naknadu platiti onaj tko otplati kredit nekoliko mjeseci (čak i godinu dana) prije roka kao i onaj koji uredno otplati kredit do kraja. Druga naknada koja bi se mogla svrstati u rubriku "vjerovali ili ne" je ona o otvaranju štedne knjižice ili računa. Nekad je bilo uobičajeno da banke stimuliraju građane da vežu svoj novac na duže razdoblje, odnosno da ga prebace s tekućeg računa na oročenu štednju, a već nekoliko godina tu uslugu naplaćuju 100 kuna. Treća apsurdna naknada je ona o neutemeljenoj reklamaciji. Valjda se građani mogu požaliti na uslugu svakom trgovačkom društvu u zemlji, no banke to ne toleriraju tek tako i naplatit će do 150 kuna ako reklamaciju ocijene neutemeljenom.

Koliko su banke (ne)transparentne u naknadama ukazao nam je Muhamed Hubanić iz Medulina. Naime, njegova ga je banka u drugoj poslanoj opomeni nedavno opteretila za 500 kuna zbog neplaćene naknade za prvu opomenu koja iznosi 100 kuna. Tražili smo objašnjenje kako je nastala razlika od 400 kuna, čime je ukupan trošak opomene narastao na 800 kuna, u što je uračunata prva opomena od 500 kuna i druga od 300 kuna. No, iz banke nam to nisu htjeli odgovoriti, već su se pravdali da im odredbe o obvezi čuvanja bankarske tajne priječe da u javnosti komentiraju konkretne slučajeve. Hubanić tvrdi da ni njemu nisu dali jasan odgovor iako je pismenim putem tražio pojašnjenje.