Američko-kineski „rat“ za mirkočipove

SAD već mjesecima pokušava sankcijama spriječiti Kinu u uvozu i proizvodnji najsuvremenijih mikročipova. Oni su, primjerice, potrebni za razvoj umjetne inteligencije, u svemirskim putovanjima i za suvremenu vojnu industriju. Sankcijama su se pridružile i Nizozemska i Japan.

Kina, naime, još uvijek ne može sama proizvoditi visokotehnološke mikročipove te stoga ovisi o čipovima i strojevima iz inozemstva.

Ali koliko sankcije stvarno utječu na Kinu? I kakvu ulogu u svemu tome ima Tajvan?

Cijene čipova eksplodirale

Na određenim cestama u južnokineskoj tehnološkoj metropoli Shenzhenu već godinu dana voze autonomni automobili – oni se u potpunosti bez vozača kreću cestom, uz njih je samo jedan pratitelj koji može intervenirati u slučaju opasnosti. Grad od dvanaest milijuna, kojeg neki nazivaju „kineska Silicijska dolina", sjedište je nekih najvećih kineskih visokotehnoloških kompanija kao što su Huawei, Tencent i ZTE.

Prozori nebodera u ultramodernoj četvrti Nanshan su jarko osvijetljeni do najviših katova, čak i kasno noću. Zaposlenici oko 4.000 visokotehnoloških startupova ne spavaju. Tu se razvijaju novi proizvodi, istražuje se, eksperimentira.

Jedna od tih firmi je robotička tvrtka Elephant Robotics, koja je osnovana prije sedam godina. Startup eksperimentira s umjetnom inteligencijom, a ponekad koristi i računalne čipove iz inozemstva.

Robotska ruka veličine dječje ruke razvrstava šarene drvene kocke u različite kutije. Robot može razlikovati crvenu drvenu kocku od zelene. O američkim sankcijama Qiu Lisha, koja je odgovorna za inozemno tržište startupa, kaže: „U prošlosti su međunarodne sankcije imale određeni utjecaj na nas. Osobito kada su uvedene sankcije za mikročipove, njihova je cijene eksplodirala, tako da je financijski pritisak na nas u to vrijeme bio vrlo velik."

Strah od najmodernijih čipova u kineskom oružju

Od listopada prošle godine američka vlada je uvela nova izvozna ograničenja. Namjera je spriječiti Kinu u uvozu i proizvodnji najnovijih mikročipova visoke tehnologije. Sankcijama se pridružila i Nizozemska koja je vlasnik ASML-a, tvrtke koja proizvodi strojeve za proizvodnju čipova. A nedavno im se pridružio i Japan. „Mislim da je glavna namjera osigurati da Kina ne može koristiti veliku količinu ovih posebnih čipova za umjetnu inteligenciju, a posebno za umjetnu inteligenciju u vojsci", objašnjava Antonia Hmaidi. Ona radi u istraživačkom institutu Merics China u Berlinu, i posebno se bavi analizom razvoja industrije čipova i umjetne inteligencije u Kini.

Hamaidi kaže da Kina još ne može sama proizvesti čipove visokih performansi koji su manji od sedam nanometara. Međunarodni stručnjaci smatraju da je jedan od najvećih izazova za Kinu zamjena strojeva za proizvodnju čipova – oni dolaze iz inozemstva, a bez njih proizvodnja najsuvremenijih čipova nije moguća.

Koliko je Zapad doista u prednosti?

Ipak, prema Hmaidi, Kina nije sasvim bespomoćna. „Gotovo sve što možete učiniti s novim čipovima, možete i s onima starijih generacija." To doduše zahtijeva više električne energije, više resursa i više novca. Ipak, ona je uvjerena da će kineska industrija pronaći načina kako izaći na kraj sa sankcijama. Osim toga, dodaje Hmaidfi, ne mogu se kontrolirati svi čipovi na svijetu. „Ako govorimo o 1.000 ili 10.000 čipova, onda će kineska tvrtka koja je međunarodno pozicionirana uvijek dobiti nešto od toga", kaže ova stručnjakinja. U najgorem slučaju, transport se odvija kroz tri zemlje.

Kineski stručnjaci poput Xing Yuqinga, koji trenutno radi na japanskom institutu GRIPS u Tokiju, pretpostavljaju da neće proći puno vremena dok Kina ne bude u stanju sama proizvoditi čipove visokih performansi. „Sankcije će prisiliti kineske tvrtke da rade vlastita istraživanja, što iziskuje više vremena i novca", kaže ovaj profesor ekonomije. No drugi su poznavatelji prilika tu skeptični – oni naglašavaju da se konkurencija također stalno razvija, pa nije sigurno hoće li Kina ikada moći taj razvoj dostići.

Nitko ne želi rat

90 posto najnaprednijih mikročipova proizvodi se u Tajvanu. Kina tu zemlju vidi kao svoj teritorij i neprestano prijeti vojnom intervencijom.