Agro Babić: Korove u voćnjacima oduvijek uklanjamo mehanički, EU sad daje poticaj za to

Obrt Agro Babić na čelu s braćom Gabrijelom i Ivanom, već dvadesetak godina proizvodi sadnice voćaka, a sve vrste koje imaju najprije isprobaju u svojim probnim voćnjacima. Rasadnik i voćnjaci nalaze se u Gornjim Crnogorcima, malom mjestu u Brodsko - posavskoj županiji.

Sadnice proizvode na oko pet hektara, i to do 50 tisuća voćnih podloga te 30 tisuća sadnica godišnje. Uz rasadničarsku imaju i voćarsku proizvodnju na 30-ak hektara, uglavnom je to rana kruška za turističku sezonu i jabuka, nešto šljive, breskve i dunje. Proizvodnja sadnica ide planski, prema narudžbama za koje bi bilo idealno da stignu dvije godine prije planiranog sađenja nasada, kako bi u rasadniku mogli pripremiti dovoljan broj sadnica.

Dunja je malo posebnija u uzgoju od jabuke i kruške
Babići su jedni od najvećih proizvođača dunja, koje postaju sve traženije u industriji, a savjetuju i kako uzgajati ovu osjetljivu voćku.

Dunja se uzgaja na podlozi BA29 kao i kruška, radi se o srednje bujnoj podlozi, koja ima kasnije u nasadu umjeren rast i rod. Nemaju prejaku rezidbu, ali dovoljno dobro zameće rodne pupove. U uzgoju je jako slična kruški i jabuci, nije ništa zahtjevnija, ali je malo posebnija. "Zanimljivo je da dio bolesti na nju može prijeći s jabuke, a dio s kruške pa treba biti oprezan s mjestom gdje ju se sadi", napominje Babić.

Kada je riječ o najboljem sklopu njezina sađenja, sve ovisi kolika je površina na raspolaganju i koja se mehanizacija koristi. Ovi voćari sade je na razmak 360 između redova i 150 centimetara u redu.

"Nakon 10 godina vidimo da te razmake treba povećati, a potreban je minimum između redova 4,5 metra i u redu 2-2,5 m, jer kad voćke narastu, kad se popune trebaju ipak malo više prostora“ objašnjava Gabrijel Babić.

U njihovom nasadu najzastupljenija je leskovačka i vranjska, a ove godine uvode i nove tri vrste na testiranje i usporedbu. Savjetuju da se ne sadi jedna voćka, jer se obično posuši, pa je najbolje posaditi barem dvije. Ako se radi o vrtu, onda je dobro staviti jednu leskovačku, jednu vranjsku jer se one međusobno i oprašuju, a po samoj kvaliteti leskovačka je ipak bolja zbog jače izražene arome. Za pekmez bi, kaže Babić, isto odabrao leskovačku jer su plodovi sitniji, ali otporniji na truljenje.

Mehaničko malčiranje umjesto herbicida
U nasadima se trude uvoditi nove tehnike, ali i spajati neke stare zaboravljene s novima. Zanimljivo je da su na vrijeme prepoznali da je mehaničko malčiranje korova bolje nego kemijsko tretiranje. Sadnice uzgajaju na crnoj foliji da ne moraju koristiti herbicide koji bi išli po kori i oštećivali te biljke. "Nikada u svojim nasadima nismo koristili herbicide, od samih početaka korove uništavamo mehanički. Ljudima je to bilo neobično, ali danas Europska unija isplaćuje poticaje baš za to", kaže Gabrijel.

Ovi voćari primjer su velikih proizvođača koji traže način kako se izboriti s velikim uvozom i niskom tržišnom cijenom, ali nadaju se dobroj budućnosti hrvatskog voćarstva i poljoprivrede.

"Onaj tko se želi baviti poljoprivredom i ako to voli, neka pokuša. Nije jednostavno, ali ako misli da će preko noći doći do neke računice, onda bolje da ne proba, neka ide dalje“, zaključuje Gabrijel Babić.