Treba razvijati industriju u kojoj smo jaki, a ne biti druga Njemačka

Industrija treba biti specijalizirana, tehnološki napredna, održiva i ukorijenjena u lokalne potencijale te povezana s globalnim tržištem
Predodžba prosječnoga korisnika društvenih mreža o hrvatskoj industriji jest da ona – ne postoji. Industrija je teška, turobna i prljava, nad nju se nadvija dimnjak koji ispušta gusti dim koji zamagljuje horizont i onečišćuje okoliš. Industrija je samo ondje gdje radi bar tisuću znojnih muškaraca i/ili sredovječnih žena, odreda praznog pogleda. Industriji je mjesto u apokaliptičnim scenarijima u kojima glavni glumac vuče na Aliju Sirotanovića, sve drugo laž je koju su ti komentatori prozreli davnih dana.

Ono što im iskrivljuje sliku dogodilo se prije više od trideset godina. Najprije rat, zatim privatizacija 90-ih godina prošloga stoljeća koja je desetkovala hrvatsku industriju, nakon čega su ulogu motora domaćeg razvoja preuzele usluge, pogotovo turizam, a ono malo industrije što nam je tada i ostalo bilo je u službi te djelatnosti. I ne treba zamjeriti korisnicima društvenih mreža što im je čaša poluprazna i što ne vide jasno da nismo izgubili baš sve. Vlada je ona koju treba špotati, za nju je industrija nešto što se događa po inerciji.

Da je tomu tako, svjedoči činjenica da je Hrvatska danas jedna od rijetkih zemalja koja nema industrijsku strategiju koja je na snazi. Posljednja službena Industrijska strategija Republike Hrvatske odnosila se na razdoblje 2014. – 2020., što znači da je istekla. Nova još nije prihvaćena, no izrada je u tijeku, tako nas barem uvjerava Ministarstvo gospodarstva koje, navodno, revidira ciljeve i mjere kako bi dokument bio što relevantniji do 2030. No ne treba očekivati da će nekomu taj dokument otvoriti oči.Osobito onima koji ne žele vidjeti ili doista ne vide da je domaća industrija, unatoč zanemarivanju javne politike, preživjela sito i rešeto te je danas živi primjer otpornosti i transformacije.

Promjena paradigme
I ne samo to: domaća industrija može postati, a to dokazuju mnogi aktualni primjeri iz prakse, čak i konkurentna na globalnoj sceni, što napominje i rektor Sveučilišta u Dubrovniku Nebojša Stojčić, inače redoviti profesor Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, koji se industrijom redovito bavi i objektivno je analizira. No da bi industrija dobila takvu priliku, smatra on, prije toga treba promijeniti paradigmu. To znači, kaže, da se njezin napredak ne smije zasnivati na masovnoj proizvodnji, nego na specifičnim nišama, a da se konkurentska prednost može izgraditi u sektorima poput zdravstva, energetike, prehrambene industrije, digitalnih tehnologija ili zelene tranzicije.

– Hrvatska industrija budućnosti treba biti specijalizirana, tehnološki napredna, održiva i duboko ukorijenjena u lokalne potencijale, ali istodobno snažno povezana s globalnim tržištima. Bilo bi logično da Hrvatska postane nišno orijentirani proizvođač visoke dodane vrijednosti, ali to se neće dogoditi samo po sebi. Takav iskorak zahtijeva strateške investicije u ljudski kapital, potporu istraživanju i inovacijama, bolje povezivanje gospodarstva s visokoobrazovnim i znanstvenim institucijama te dugoročnu predvidljivost industrijske politike. Ključ uspjeha nije u pokušaju da budemo ‘druga Njemačka‘ ili ‘druga Švedska‘, nego da pronađemo vlastiti put koji se temelji na onome u čemu smo autentično jaki. Važno je da iza svega stoji vizija, ali i konkretna potpora – kaže Stojčić i navodi još jednu našu prednost, koja nam na prvu ne pada na pamet: mala smo država pa možemo brzo reagirati, brzo se transformirati i bolje fokusirati svoje resurse. Možda se, kaže, s drugim ekonomijama ne možemo natjecati količinom proizvodnje, ali možemo kvalitetom, inovativnošću i specijalizacijom.

Udžbenički primjeri
A oni koji su opstali, upravo tako i rade, čak su udžbenički primjeri. Prvi među njima svakako je ​Končar. Naime, za tu se kompaniju zelena energetska tranzicija pokazala jednim od glavnih generatora poslovnog rasta. Bila je to prilika koja se nije smjela propustiti i zahvaljujući tomu Končar danas bilježi nikad veću potražnju za proizvodima i rješenjima iz segmenta prijenosa i distribucije električne energije, što je ujedno najsnažnija poluga njegova poslovnog portfelja.

– Posljednjih godina nije bilo upitno komu prodati svoje proizvode i usluge, nego kako namiriti toliku potražnju. Zelena tranzicija poslužila nam je kao poluga za nikad snažniji poslovni rast i tehnološki razvoj – kaže predsjednik Uprave Končara Gordan Kolak.

Prema njegovim riječima, za tu je kompaniju recept za uspješnu industrijsku proizvodnju bio jednostavan: održavati razinu inovativnosti i operativnosti koja Končaru omogućuje da bude taj koji postavlja tehnološke trendove u industriji umjesto da ih slijedi, prepoznajući industrijske i gospodarske čimbenike te vlastite interne snage i sposobnosti i ustrajući u realizaciji strateških investicija, prije svega orijentiranih na daljnju digitalnu transformaciju. Prostora za rast bilo bi, vjerojatno, i više da su se kockice u drugim segmentima drukčije posložile.

– Nama u hrvatskoj industriji potrebno je pozitivnije investicijsko ozračje koje prioritet daje domaćim tvrtkama i proizvođačima, čime osiguravamo referencije bez kojih je nemoguće konkurirati na izvoznim tržištima. Kao mala ekonomija otporniji smo kad se okrećemo specifičnim nišama koje nam omogućuju prilagodljivost i osiguravaju osjetnu dodatnu vrijednost. Proizvoditi složena rješenja za globalno tržište nije uvijek najbolji pristup, posebno kada konkurirate globalnim divovima iza kojih stoji kapital veći od cjelokupnoga hrvatskog BDP-a, no procjenjujemo da će zelena energetska tranzicija eksplodirati u godinama koje slijede. Podatkovni centri eksponencijalno rastu, a time i potreba za neprekidnom opskrbom električnom energijom, za što su potrebne transformatorske stanice i sami transformatori. Zahvaljujući povijesnom investicijskom i transformacijskom zamahu vjerujem da će Končar na europskoj razini zadržati status nezaobilaznog partnera, a u pojedinim nišama dodatno pojačati relevantnost i reputaciju – poručuje Kolak.

A u kojim još industrijama imamo šansu i koliko smo jaki, pročitajte u digitalnom ili tiskanom izdanju tjednika Lider.