BORIS ŽGOMBA: Raznolikost hrvatskog turizma je naša stvarnost. Imamo apartmane, hotele i kampove od dvije do pet zvjezdica. To se ne smije izgubiti

Na izmaku sjajne turističke godine razgovarali smo s Borisom Žgombom, predsjednikom Uprave pulskog Unilinea, vodeće destinacijske menadžment kompanije u Hrvatskoj i regiji. Teme su bile turizam generalno, ali i stanje u Istri po pitanju nelojalne konkurencije i rada na crno i održivosti, kao i kvalitetni potezi Vlade povučeni prije svega u dobra korona krize, što je na koncu i omogućilo da ova turistička godina, u svim aspektima, bude iznimna.

U početku razgovora osvrnuli smo se upravo na to - razdoblje koje je prethodilo vrhunskoj turističkoj godini 2022.

- Podsjetimo se 2020. Pandemija nas je de facto dovela u situaciju da smo svi skupa morali zaustaviti rad u turizmu. Turistički promet se u jednom trenutku, naročito od ožujka pa do srpnja, u potpunosti zaustavio i samo se malo, kroz mjesec dana ljeti, uspio vratiti.

- Je li Vlada tada odlično reagirala davanjem financijske pomoći?

- Apsolutno. Da toga nije bilo, turistički sektor bi u velikoj mjeri kolabirao. Odlični turistički rezultati u 2021. godini izravna su posljedica odlične reakcije Vlade godinu prije, a koje su se nastavile i u većoj mjeri kroz 2021. godinu. Zahvaljujući mjerama Vlade i mogućnosti da se održi zapošljavanje, 2021. godinu smo uspjeli dočekati spremni. Da toga nije bilo kvalitetni ljudi bi otišli iz turističkog sektora i pitanje je kako bi u tom slučaju odradili sezonu, jer realno, imali bi ozbiljne probleme s ljudskim potencijalima. Još bih nešto naglasio - brzina donošenja odluka Vlade po tom pitanju bila je nevjerojatna, za praksu kakva inače postoji, te samim time kvalitetna, jer je odluke učinila jednostavnim i brzo provedivim, što također nije uobičajeno. Razgovaralo se tada s Ministarstvom turizma i Ministarstvom financija i naša je teza bila da će se uloženo vratiti. I vratilo se, i 2021. i 2022. godine.

- A ocjena ovogodišnje sezone?

- Ove godine u travnju, nakon zime s dosta zaraženih covidom, pripremali smo se za sezonu za koju se odmah moglo znati da će biti teška zbog rata u Ukrajini, a i sjena covida, budimo realni, nadvijala se nad nama. Doduše, ne toliko opasno kao prije, ali nije bila zanemariva. No, već je svibanj pokazao da ulazimo, a potvrdilo se i kasnije, u izvanrednu turističku godinu. Brojke dolazaka i noćenja, financijske brojke (zahvaljujući efektu viših cijena), sve je otišlo u sfere rekorda. Naravno, neki su imali i malo poteškoća, jer je u organiziranom turizmu potrebno ipak vrijeme da se stvari pripreme i krene u realizaciju. Priprema, marketing, prodaja - sve to zahtijeva određeno vrijeme i to je ono što je možda malo nedostajalo. Individualni gosti su drugačiji kanal prodaje. Ako netko odluči otići na kampiranje, ''progugla'' kampove, vidi što mu se sviđa i krene. Tako je i s hotelskim i apartmanskim smještajem: gost danas odluči, a sutra je u destinaciji.

- Jesmo li puno izgubili tim ratom, posebno ruskih i ukrajinskih turista koji su dobri gosti i potrošači?

- Oni zajedno čine 1,6 posto ukupnog broja gostiju koji dolaze u Hrvatsku, pri čemu smo uzeli kao referentnu 2019. godinu. To nije podatak koji zabrinjava i nije nenadoknadiv na nekoj drugoj strani.

- A što se tiče njihove potrošnje?

- Tu se više izgubilo, no hrvatski turizam je to kompenzirao drugim tržištima. Problem su posljedice tog rata: visoke cijene energenata, hrane, inflacija na tržištima, posebno europskim, prema kojima smo orijentirani i oni prema nama.

- Ide teška zima.

- Jako, jako teška. Uzmimo Njemačku i tamošnju aktualnu krizu. Njihovi građani čine oko 40 posto naših gostiju u Istri. Ta ovisnost je loša. Neću reći ništa novo kada podsjetim na poslovicu po kojoj, s aspekta turizma, kad Njemačka kihne, mi se razbolimo. I nije to suštinski poslovica, već realnost. To znači da moramo povećati broj gostiju iz drugih država, naročito ako s njemačkog tržišta ne bude brojki na koje računamo i na koje smo naviknuti.

Cijela Istra neprijavljenih

- Upravo otvaramo najnoviju top temu hrvatskog turizma - broj gostiju. Sve se više govori da je kvantiteta nadmašila kvalitetu i da taj trend treba preokrenuti.

- Disperzija i raznolikost hrvatskog turizma, s apartmanima od dvije do pet zvjezdica, isto kao i kampova i hotela, naša je stvarnost, ali i pokazatelj naše snage. To se ne smije izgubiti. Nije hrvatska turistička budućnost da u potpunosti bude destinacija dvije, tri ili pet zvjezdica. Covid kriza je pokazala da su marine, nautika, charteri, kampovi s mobilnim kućicama, povukli kada su hoteli, koji su se sada vratili na tržište, bili u drugom planu. Pokazalo se, dakle, da je naša raznolikost često i naša prednost i snaga.

- Aktualno je pitanje održivosti, svima su nam puna usta tog fenomena kojem stremimo…

- Radi se o tome da govorimo o održivosti i problemu prekomjernog broja gostiju u jednom periodu od, recimo, mjesec dana, kada se postižu te goleme brojke dolazaka i noćenja, a to je od polovice srpnja do polovice kolovoza. Tada neke destinacije dolaze, u nekim aspektima, do granice pucanja, a postojeća infrastruktura u tom trenutku teško podnosi pritisak. Na to se nadovezuje činjenica da mi računamo na manji broj gostiju nego što ih realno jest, a u stvarnosti je gostiju puno, puno više, ali nisu prijavljeni, i to je problem koji se konačno otvara.

- Želi li politika to čuti?

- Istaknuli smo to i premijeru Andreju Plenkoviću na sastanku. Prenijeli smo mu da Istra ima 470 tisuća registriranih ležajeva, dok je u špici sezone prijavljeno maksimalno 310 tisuća gostiju, iako je općepoznato da u jednom trenutku doslovno nema slobodnih mjesta. Što je s ostatkom od 160 tisuća? Očito nam se događa ozbiljan propust u sustavu. To je i pitanje za MUP, inspekcije, jer je to pitanje infrastrukture i poreza. Dodatan problem je što se, konkretno u Istri, infrastruktura planira i gradi za 300 tisuća gostiju, a ima ih i preko pola milijuna!

- Hoće li sustav puknuti?

- Krajnja granica, odnosno točka pucanja veza između domaćih ljudi i turizma pojavljuje se u trenutku kada je domaćem čovjeku dosta turizma! Ugrožava se njegov način života, na što on više nije spreman. Domaći čovjek zapinje u gužvama, ne može pronaći parking, zdravstvena usluga sve mu je teže dostupna. Kada dođe do svega toga, a dolazimo do toga, imamo problem.

- Netko će reći da u Istri svi žive od turizma, pa moraju žrtvovati malo svog mira i komocije za opće i svoje dobro.

- Nije baš da svi žive od turizma, no veliki dio ljudi je ovisan i povezan s turizmom. U ovom trenutku se događa različito gledanje na situaciju domicilnog stanovništva koje želi svoj život i mir nazad, te gostiju koji žele svoja prava i adekvatnu uslugu za sve ono što su platili.

- Nisu li naši ljudi licemjerni: poprodavali su strancima i (domaćim) investitorima svoje nekretnine, uzeli novce, a sad bi da se kotač povijesti vrati natrag, da je gostiju i gužvi manje, a da novci ostanu… Ne ide to tako…

Cijeli tekst na glasistre.hr (klik na izvor)