U ocjenjivanju projekata za fondove EU-a postoje dvostruka mjerila

Nedavno sam imao priliku i zadovoljstvo intervjuirati Roberta Ravenšćaka, vlasnika Ravecona, konzultantske tvrtke koja se bavi pripremom tvrtki koje se žele prijaviti na europske fondove. Robert je jedno vrijeme i u Lideru objavljivao čitane članke, izravan je, bez zadrške iznosi svoja stajališta i zahvalan je sugovornik. No, kako to biva, sve rečeno ne može uvijek stati u intervju zbog ograničenog prostora, a s obzirom na to da mi je govorio i o problemu nestandardizacije ocjenjivanja prijavljenih projekata u institucijama, važno je da to spomenemo u kolumni.

Prije dva tjedna državni tajnik Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU-a Domagoj Mikulić rekao je da bilanca hrvatskih uplata u europski proračun i uplata iz njega u hrvatski proračun (od početka članstva u EU-u) pokazuje da je naša zemlja u plusu od 16,36 milijardi eura. Ravenšćak je još prije toga, dok smo dogovarali intervju, spomenuo kako se hvalimo kojekakvim podacima, ne ulazeći u dubinu priče o europskim fondovima. U intervjuu je iznio svoje poglede i zapažanja, a kad je riječ o nestandardizaciji ocjenjivanja prijavljenih projekata u institucijama, tj. provedbenim tijelima, najčešće agencijama, rekao mi je da se često događa da se u istoj instituciji isti tekst natječaja tumači različito.

Dopuna za dopunom za…
Događa se, recimo, da u istom natječaju datum početka izvještajnog razdoblja nije isti za sve korisnike, nego to ovisi o osobnom tumačenju zaposlenika jedne agencije. Naveo je primjer Ravecona koji je za svoja dva klijenta prijavio dva projekta na isti natječaj, no za njih su vrijedila različita pravila. O tom osobnom tumačenju referenata u agenciji, nastavio je, ovisi i rok za dostavu dopuna u drugoj agenciji, pa iako u pravilniku piše da se dan dostave obavijesti ne računa u rok za dopunu, to se ipak radi. Tako se korisnicima vrijeme za reakciju skraćuje za jedan dan, a nerijetko ih se dovodi u situaciju da nesvjesno zakasne jer nisu znali da je to trebalo biti predano – jučer.

Kad smo već kod dopuna, dodao je, često se događa da se njima manipulira pa im se, umjesto da se od korisnika u jednoj dopuni jednom traži sve što treba dopuniti, šalje više dopuna, što onda, možda i namjerno, odgađa odluku o financiranju. Zatim, odluke o financiranju često su negativne, s neutemeljenom argumentacijom. Primjerice, u Raveconu su imali slučaj u kojem je korisnik dobio odluku o odbijanju zahtjeva i dvaput se žalio na takvu odluku. Na kraju su mu priznali da je imao pravo, ali korisnik se, nažalost, našao u vremenskoj stisci i projekt nije mogao provesti. Tu je izgubio veliku potporu, što ga je gotovo uništilo. To potiče sumnju da je nekomu možda odgovaralo da taj korisnik ne dobije novac.

Konkretne anomalije
U nastavku razgovora Ravenšćak je rekao sljedeće:

– Imali smo i slučaj u kojem su nam telefonski potvrdili da je korisnik iznad crte, a nakon dva je dana u službenoj objavi ipak bio ispod nje. Netko je za nekoga u međuvremenu očito intervenirao, pa je naš klijent pao ispod crte. Tada se nismo žalili i korisnik nije dobio potporu. Također smo imali slučaj u kojem su našem klijentu jamčili da njegov projekt sigurno prolazi ako se za sredstva prijavi u njihovoj agenciji. Tih konkretnih anomalija ima mnogo, previše. One upozoravaju na neprofesionalnost i netransparentnost, često i na nezakonitost. To se pročulo i europski fondovi mnogima su se zamjerili, a mnoge više i ne zanimaju ili im prilaze sa skepsom.

Dakle, unatoč proklamiranom uspjehu u povlačenju novca iz europskih fondova upitno je koliko je sustav pravedan prema poduzetnicima. Pritom različita tumačenja pravila, pa čak i unutar jednoga državnog tijela, nisu, kao što vidimo, jedini problem. I pravila su takva da se zbog nekoliko puta dopunjavane dokumentacije odugovlači donošenje odluka pa poduzetnici na kraju moraju odustati od svega. Nakon jedanaest godina članstva u EU-u to se ne bi smjelo događati.

POST SCRIPTUM

Kao i kad su posrijedi europski fondovi, Ravenšćak je bio pionir u poslovnoj etici, zaštiti zviždača i otvorenoj borbi protiv korupcije i sukoba interesa u Hrvatskoj. Nažalost, rekao je, zbog aktualne politike, čast iznimkama, izgubio je sve ideale i odustao od trošenja svoga vremena, novca, osjećaja i stajališta pokušavajući mijenjati Hrvatsku nabolje.

– Tako sam, nakon desetljeća aktivnog angažmana, frustriran i izmrcvaren političkim momentom, napustio područje borbe protiv društvenih zala koja nas okružuju te se fokusirao isključivo na poslovno savjetovanje i projektni menadžment – zaključio je.