Prijava Registracija

Poduzetnički portal · Članak

Veličina slova: a A

02 Velj 2009

Reprogram ili otpis dugova?

Izvor: www.liderpress.hr · Autor: Gordana Gelenčer  

Reprogram ili otpis dugova?

Nelikvidnost ponovno guši domaća poduzeća - državi i međusobno jedni drugima duguju gotovo 19 milijardi kuna. To su samo prijavljena nenaplaćena potraživanja. Koliko je još neprijavljenih dugova i koliko poduzećima duguje država, nitko ne zna.

Bi li u kriznim vremenima država (nekim) tvrtkama trebala otpisati ili barem reprogramirati dugove? Evo što o tome misli asistentica na zagrebačkom Ekonomskom institutu Mihaela Grubišić.

Hoće li država trebati određenim tvrtkama u problemima otpisati dugove ili ih barem reprogramirati?

Vjerojatno će trebati reprogramirati dugove nekim poduzećima, ali pritom valja voditi računa o tome da gotovo svako poduzeće, ako to želi, uvijek može naći dovoljno dobar razlog zbog kojega može zatražiti otpis ili reprogram dijela dugova. Ključno je samo ocijeniti jesu li ti razlozi opravdani, odnosno je li riječ o trenutačnoj nelikvidnosti zbog poremećaja u financijskom sustavu, gubicima uslijed neplaniranih događaja poput plinske krize ili o nagomilanim problemima čije se rješavanje godinama tražilo ili odgađalo, pa je financijska kriza dovela do njihove kulminacije.

Što je uopće bolje - otpis ili reprogram?

Reprogram dugova uvijek je bolji. Tada se odgađa naplata glavnice, ali ne i kamata, dok se u slučaju otpisa duga trajno oprašta dug i menadžment se amnestira odgovornosti za nastalo stanje u poduzeću. No bezuvjetan je otpis dugova opasan, jer može potaknuti lančani moralni hazard. U slučaju pritiska za otpisom dugova od strane nekih poduzeća, trebalo bi se zapitati kakva se poruka time šalje poduzećima koja se svakodnevno hvataju ukoštac s financijskim i ostalim problemima u poslovanju?! Jedna od mogućih interpretacija je da poduzeća sama rješavaju svoje probleme dok god to mogu, dok će u teškim vremenima država uskočiti oprostom dugova na račun poreznih obveznika! I to nas vraća na pitanje treba li, i je li dobro, proizvoditi samo da bi se proizvodilo i pri tome zanemarivati upravljanje troškovima u dobrim vremenima, pretpostavljajući da ona loša nikad neće doći?!

Optimizaciji troškova proizvodnje menadžment poduzeća treba težiti uvijek i na način kojim će maksimizirati vrijednost poduzeća za njegove vlasnike, vodeći pritom računa o fer odnosu između plaće, proizvodnosti rada i društveno odgovornog poslovanja. Kod reprograma duga zapravo je riječ o klasičnom kreditu vjerovnika dužniku uz poček, a trošak poduzećima su kamate, bez dodatnih naknada za odobravanje ili prijevremenu otplatu kredita. Premda za to nema garancije, velika je vjerojatnost da će se reprogramirani dug u određenom vremenskom roku ipak uspjeti naplatiti. Reprogram dugova bliži je poduzetničkoj aktivnosti, čiji je smisao upravljanje rizicima i suočavanje s posljedicama donesenih poduzetničkih odluka.

Je li to moguće s obzirom na stanje u proračunu?

To ovisi o planiranoj dinamici naplate poreznih prihoda i dospijeću obveza države i o tome jesu li poduzeća iscrpila sve ostale raspoložive mogućnosti financiranja. U sadašnjoj situaciji izvjesnije je da će se tereti reprograma dugova zadržati unutar realnog sektora, i time neizravno stanovništva.

Nešto slično se napravilo 2000. u vrijeme bivše koalicije. Koliko je taj primjer uspješan?

To je bila jedna od propuštenih prilika da se lošim poduzećima i poduzećima na granici između opstanka i propasti poruči da moraju promijeniti način svog poslovanja žele li opstati. Premda je namjera smanjenja poreznog tereta poduzećima u biti bila dobra, otpis dugova morao se uvjetovati usmjeravanjem oproštenog iznosa u određenom roku u modernizaciju proizvodne tehnologije i poslovanja, istraživanje i razvoj, obrazovanje radnika, zaštitu okoliša, čišćenje bilance… Samo ako je otpis dugova uvjetovan ulaganjima u poslovanje, on je ekonomski opravdan i može se ostvariti bilo kad, jer će država putem budućih poreza i doprinosa ne samo naplatiti postojeća potraživanja prema poduzećima već će si osigurati i buduće porezne priljeve.

Ako bi i došlo do reprogramiranja, kako to učiniti transparentno?

Jedino moguće rješenje pravednog reprograma jest horizontalna mjera, primjenjiva za sva poduzeća pod jednakim uvjetima koja se obrate državi za pomoć. Dakle, svi bi morali kad-tad platiti porez, ali plaćanje cjelokupnog iznosa poreza odgodilo bi se do određenog datuma, godinu do dvije, pod uvjetom da se državi redovito plaća kamata istovjetna prosječnoj kamatnoj stopi prema kojoj se država zadužuje. Kamate na porezne dugove poduzeća bi, kao kod klasičnog kredita, plaćala do trenutka dok ne otplate glavnicu duga. Na taj bi se način samo održavala likvidnost sustava. Država bi zaduživanjem morala nadomjestiti manjak likvidnosti nastao uslijed smanjenog priljeva poreznih prihoda u proračun, dok je poduzećima u interesu što prije vratiti dug kako bi platila što manje kamata i usmjerila likvidnost u redovno poslovanje.

Jedno od mogućih rješenja jest i prijeboj potraživanja koja tvrtke, sudionici poslova odobrenih postupkom javne nabave, imaju prema državi, s potraživanjima koja država ima prema njima na osnovi poreza i ostalih nameta.
Uvjetni otpis dugova od strane države ima smisla samo ako se oprošteni porezi ciljano usmjeravaju u produktivne investicije, jer bi se oprošteni dugovi jednoga dana morali na druge načine vratiti državi. Pri uvjetnom otpisu dugova uvijek je prisutan problem objektiviziranja kriterija poduzećima i pouzdanosti procjene isplativosti ulaganja poduzeća u zamjenu za otpisane dugove, što ne ovisi samo o procjenitelju već i o samome poduzeću.

Kome reprogramirati dug, a kome ne?

Dug se u pravilu nikome ne treba oprostiti, a ako se i oprašta, to mora biti uvjetovani oprost duga. Izuzetak su poduzeća koja su pretrpjela gubitke uslijed plinske krize, do koje je došlo iznenadno i koja je trajala dulje od očekivanja, pa se na neki način može izjednačiti s elementarnom nepogodom. Svim poduzećima koja su zbog plinske krize morala zaustaviti proizvodnju i pretrpjela su gubitke, država treba oprostiti porezne namete za broj dana koliko im plin nije bio dostupan i to je jedini ekonomski opravdani bezuvjetni otpis dugova poduzećima.

Međutim, gubitke nastale zbog zastoja proizvodnje radi nestanka plina, oni se ne trebaju nadoknaditi. Na osiguravanje dovoljnih zaliha plina u slučaju izvanrednog poremećaja u distribuciji trebalo se prije misliti. Međutim, kad to već nije bio slučaj, upitno je jesu li se neka poduzeća djelomično ili u potpunosti mogla samostalno pripremiti za neočekivani događaj, osigurati minimalne zalihe plina ili nekog alternativnog energenta, pod uvjetom da je to tehnološki i organizacijski moguće. Kad je riječ o utuživanju odgovornih, na djelu je niz lančanih tužbi, čiji bi troškovi vjerojatno premašili korist.

Financijski rizici ubrajaju se u temeljne rizike poslovanja svakog poduzeća. Financijskim rizicima menadžment poduzeća kontinuirano upravlja na način koji će omogućiti nesmetan rast i razvoj poduzeća uz kontinuirano podmirivanje obveza prema vjerovnicima. Dugovi izazvani financijskom krizom zato se mogu reprogramirati, a zaračunavanje kamate na dug dovoljno je restriktivna mjera da se za takav oblik pomoći državi obrate samo poduzeća kojima je ona doista prijeko potrebna. Dok god dobiva kamatu na osnovi odobrenog reprograma dugova poduzećima, država kao vjerovnik zaštićena je od gubitka, pa je to ne sprječava da injekciju likvidnosti pruži svima koji to zatraže.

Prema kojim pravilima, čime se rukovoditi?

Jedan od mogućih načina razlikovanja poduzeća koja su dospjela u teškoće uslijed neočekivanih tržišnih i financijskih okolnosti od poduzeća kontinuiranih dužnika jest kontinuitet plaćanja obveza za poreze i doprinose te visina nagomilanoga duga. Pritom veliku odgovornost ima i sama država koja mora profesionalizirati upravljanje financijskim rizicima i podmirivati svoje obveze na vrijeme, jer je to jedini način rješavanja problema nelikvidnosti u sustavu. Dugovi se mogu reprogramirati zdravim poduzećima i strateški važnim poduzećima, koja će oprost duga iskoristiti za daljnja ulaganja i nastavak profitabilnoga poslovanja.

Što s državnim tvrtkama koje su u pravilu gubitaši?

Ako poduzeće ne može ni u dobrim vremenima uredno podmirivati sve svoje obveze, stvarati dodanu vrijednost i plaćati fer cijenu rada, onda ne treba ni raditi, jer se time samo produljuje agonija i radnika, i države i ostalih vjerovnika. Dakako, osim ako je riječ o strateški važnom poduzeću koje ispunjava neke ciljeve socijalne politike države, no tada treba točno znati razlog zbog kojeg poduzeće namjerno posluje loše i zbog čega se loše poslovanje tolerira.Poseban je problem što brojni gubitaši nikad nisu restrukturirani pa se ne zna u kojoj su mjeri gubici uvjetovani socijalno prihvatljivim cijenama njihovih proizvoda i usluga, a u kojoj su posljedica loših menadžerskih odluka, zbrinjavanja viška radnika ili jednostavno očekivanja da će nagomilane probleme uvijek riješiti država.

U ovom trenutku takvim poduzećima treba dati injekciju likvidnosti i reprogramirati im dug uz prihvatljivu kamatu, vremenski poček i rok otplate. Nakon što se situacija smiri, trebalo bi ocijeniti kompetencije postojećeg menadžmenta i, ako sada to nije slučaj, u poduzeća gubitaše postaviti menadžment koji će biti dorastao zadatku restrukturiranja. Pravo i obveza svakog odgovornog vlasnika jest birati menadžment koji će štititi njegove interese. Čak i ako se poduzeća žele prodati/privatizirati, prethodno se moraju restrukturirati kako bi se njihovom prodajom maksimizirao financijski interes vlasnika. I, ne manje važno, da bi menadžment bio uspješan, njegov se rad treba vrednovati po fer cijeni.

Koliko bi tvrtki zbog nemogućnosti refinanciranja moglo biti u problemima i u kojim djelatnostima?

Koliki će biti broj takvih poduzeća ovisit će o trajanju i dubini financijske krize i recesije, što će se pouzdanije znati tek za nekoliko mjeseci. Problemi bi se mogli javiti u cikličkim djelatnostima, čiji proizvodi i usluge imaju elastičnu potražnju. Problem Hrvatske je trgovačka logika razmišljanja i mali realni sektor, čiji veliki dio nije zdrav jer njegovo restrukturiranje nikad nije provedeno zbog rata, nedostatka novca, nekompetentnosti i zastarjelog načina razmišljanja odgovornih osoba i drugih investicijskih prioriteta. Zato Hrvatska danas nema odgovarajuću disperziju rizika po gospodarskim djelatnostima, pa nije dovoljno pripremljena niti za dobra, a kamoli za loša vremena.

Novca uvijek ima, samo je pitanje kolika mu je cijena. HBOR nije jedina institucija koja poduzećima može pozajmiti novac. Postoje i HAMAG, regionalne razvojne agencije, pretpristupni fondovi EU… No, takve pozajmice nisu bezuvjetne – one traže realan razvojni plan poduzeća, ostvariv u zadanom vremenskom roku.

Ako HBOR nema dovoljno novca, onda može pregovarati s ostalim domaćim agencijama radi podjele kreditnog rizika, može pregovarati i s međunarodnim institucijama poput EBRD-a ili EIB-a. Jedno od mogućih rješenja za poduzeća u financijskim poteškoćama jest i traženje strateškog partnera koja se može realizirati preko poduzetničkih udruga i interesnih skupina poput HGK, HUP-a, HOK-a, ili Agencije za promicanje izvoza i ulaganja, razvojnih agencija, fondova rizičnog kapitala. Nisu to jednostavna rješenja za pribavljanje kapitala, ali su alternativa smanjenom bankovnom kreditiranju. Pritom je i važno pitanje jesu li se vlasnici poduzeća spremni odreći dijela vlasničkog udjela i pretvoriti dio potraživanja svojih vjerovnika u vlasnički udjel, ili osigurati sredstva dokapitalizacijom, uključujući i onu na financijskom tržištu.


Komentari članka

Vezani članci

HBOR osigurao 77 milijuna kuna kredita za izvoznike

10.12.2019.

U Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj (HBOR) u utorak je potpisan Sporazum o osiguranju portfelja kredita za obrtna sredstva za male poduzetnike izvoznike s četiri poslovne banke: Banka Kovanica, Erste&Steiermärkische Bank, Hrvatska poštanska banka i Podra

Ekonomisti očekuju recesiju već 2020. ili 2021. godine

19.08.2019.

Većina ekonomista očekuje recesiju u SAD-u u sljedeće dvije godine, pomaknuvši predviđanja za jednu godinu zbog poteza američke središnje banke, prema u ponedjeljak objavljenom istraživanju

HBOR „omekšao“ uvjete kredita, OBŽ nastavlja sa sufinanciranjem kamata na kredite poduzetnika

26.07.2019.

Za poduzetništvo mladih, žena i početnika uz našu subvenciju kamata na kredite HBOR-a će biti i dalje nula posto, dok će za investicije privatnog sektora subvencija Županije iznositi 2% što znači da će kamata na kredite biti između nula i 0,8 posto.

Radwan Joukhadar: Državi moram plaćati na sekundu, a bolnice mi duguju mjesecima

05.07.2019.

Božica Lapić vjerojatno je malo požalila svoj raniji poziv prisutnima na Lider investu u Vukovaru da se slobodno obrate Ministarstvu gospodarstva s upitima i komentarima, s obzirom da je tijekom okruglog stola o stvaranju pozitivnog investicijskog okružja

HBOR snizio kamatne stope i objedinio kreditne programe za poduzetnike

05.07.2019.

Po programu Priprema izvoza umjesto dosadašnjih dva, odnosno tri posto, kamatna stopa, koja ovisi o kreditnom rangu poduzetnika i kolateralu, sada može biti već od 1,75 posto. Snižena je i kamatna stopa za kreditiranje obrtnih sredstava s postojećih četir

Tag cloud

  1. 1957 članka imaju tag hrvatska
  2. 1986 članka imaju tag turizam
  3. 1556 članka imaju tag financije
  4. 1258 članka imaju tag izvoz
  5. 855 članka imaju tag zapošljavanje
  6. 995 članka imaju tag svijet
  7. 983 članka imaju tag trgovina
  8. 1015 članka imaju tag poljoprivreda
  9. 847 članka imaju tag investicije
  10. 686 članka imaju tag poduzetništvo
  11. 925 članka imaju tag ict
  12. 975 članka imaju tag EU
  13. 866 članka imaju tag industrija
  14. 596 članka imaju tag malo i srednje poduzetništvo
  15. 774 članka imaju tag menadžment
  16. 923 članka imaju tag kriza
  17. 594 članka imaju tag maloprodaja
  18. 555 članka imaju tag marketing
  19. 510 članka imaju tag tehnologija
  20. 492 članka imaju tag krediti
  21. 372 članka imaju tag poticaji
  22. 433 članka imaju tag obrazovanje
  23. 401 članka imaju tag prehrambena industrija
  24. 266 članka imaju tag potpore
  25. 349 članka imaju tag eu fondovi
  26. 352 članka imaju tag hotelijerstvo
  27. 439 članka imaju tag banke
  28. 353 članka imaju tag gospodarstvo
  29. 381 članka imaju tag hnb
  30. 424 članka imaju tag dzs
  31. 308 članka imaju tag osijek
  32. 334 članka imaju tag agrokor
  33. 358 članka imaju tag porezi
  34. 300 članka imaju tag hgk
  35. 380 članka imaju tag vlada
  36. 346 članka imaju tag energetika
  37. 269 članka imaju tag poduzetnici
  38. 382 članka imaju tag BDP
  39. 341 članka imaju tag recesija
  40. 272 članka imaju tag opg