Prednosti i nedostaci najbržeg prsta u prijavi projekata na EU natječaje

Na temu problematike „najbržeg prsta“ u prijavi projekata na EU natječaje, napisane su brojne objave te izrečena različita mišljenja, uglavnom negativna. Pri tome, ističu se netransparentnost i nepravednost jer se potiču manje kvalitetni projekti (oni koji zadovoljavaju administrativne kriterije natječaja, ali i minimalni broj bodova u svakoj od kategorija natječaja), ali koji su najbrže predani.

Sa takvim mišljenjem bih se i sam složio, da kapaciteti provedenih tijela, koji obrađuju te ocjenjuju predane projekte nisu ograničeni. Naime, provedbeno tijelo, koje je zapravo nadležno ministarstvo ili agencija, ocjenjuje tipično nekoliko stotina projekata po pojedinom natječaju. Nerijetko se projekti evaluiraju paralelno iz više različitih natječaja. Jedni natječaji su vrlo kompleksni, a samim time i projektne prijave, dok su drugi natječaji jednostavni, a takvi su i projekti.

Naravno, složene prijave se pripremaju mjesecima uz mogućnost povlačenja višemilijunske bespovratne potpore u eurima, dok se jednostavni projekti mogu pripremiti za nekoliko dana te mogu donijeti potporu od nekoliko tisuća eura.

Na kompleksnim projektima, uz interne kapacitete za evaluaciju, najčešće se angažiraju te plaćaju vanjski evaluatori, specijalizirani stručnjaci za pojedina područja, dok su za jednostavne projekte dovoljni interni kapaciteti provedenih tijela.

Stoga kvalitativna evaluacija posebno dolazi do izražaja na složenijim natječajima, kao primjerice na natječajima istraživanja i razvoja te komercijalizacije inovacija, a značajno manje na simplificiranim natječajima poput vaučera za digitalizaciju.

Na taj način, ukoliko se svi projekti, pa i oni najjednostavniji, ocjenjuju po otvorenom postupku u modalitetu privremenog poziva, što znači po rang listi svih predanih projekata, time se smanjuje kapacitet te produžuje vrijeme za evaluaciju složenih, velikih projekata. Pa kakve veze ima ako poduzetnik mora pričekati još koji mjesec da bi povukao sredstva iz EU natječaja? Ionako su sredstva nepovratna?

Naravno, postoje jasno propisani rokovi za evaluaciju projekata u svakom natječaju. No, u praksi, oni se često prekoračuju zbog nedostatka spomenutih kapaciteta. Na taj način proizvodna tvrtka, koja je primjerice predala višemilijunski projekt proširenja proizvodnih kapaciteta, uz otvaranja desetine novih radnih mjesta, umjesto četiri planirana mjeseca će morati pričekati četrnaest mjeseci kako bi krenula s projektom.

Slična usporedba se može povući s inovacijskim projektima, koji mogu doći u rizik zbog značajno produženog perioda evaluacije odnosno ubrzanog napretka tehnologije ili konkurencije.

Otvoreni postupak u modalitetu trajnog poziva, tzv. „najbrži prst“ je primjenjiv kod najjednostavnijih natječaja jer štedi kapacitete provedbenih tijela te ubrzava obradu prijava složenih natječaja. Ujedno je efikasan pristup u evaluaciji jednostavnih natječaja, jer se projekti razmatraju redoslijedom zaprimanja prijava. Dodatna prednost tog pristupa je smanjenje subjektivnosti i potencijalne nepravilnosti u procesu evaluacije projekata.

Nedostatak ovog pristupa je naravno zanemarivanje kvalitete projekata te ovisnost o kvaliteti pristupa internetu. Međutim, u nemogućnosti povećanja internih kapaciteta provedbenih tijela koje projekte evaluiraju odnosno nemogućnosti povećanja njihove efikasnosti, razumna cijena značajnog ubrzanja evaluacije kapitalnih, ali i manjih projekata, je upravo „najbrži prst“.