Prijava Registracija

Poduzetnički portal · Članak

Veličina slova: a A

14 Svi 2019

Poražavajući rezultati istraživanja: Kompanije nemaju pojma o zapošljavanju

Izvor: www.tportal.hr · Autor: Karlo Vajdić  

Poražavajući rezultati istraživanja: Kompanije nemaju pojma o zapošljavanju

'Kompanije nikad u povijesti nisu toliko zapošljavale. Nikad prije nisu trošile toliko novca na to kao danas. I nikad prije nisu bile lošije u tome nego što su sad.' Ovom vrlo sažetom, otrežnjujućom i pesimističnom kritikom započinje članak koji je ovih dana u uglednom časopisu Harvard Business Review objavio Peter Cappelli. Profesor sa sveučilišta Wharton u Philadelphiji, koje se redovito nalazi u samom vrhu popisa najboljih američkih škola za menadžment, svoju procjenu i kritiku temelji na nizu istraživanja, analiza i statistika koje zajednički, ugrubo, pokazuju da su moderne kompanije vrlo loše u zapošljavanju ljudi, odnosno čak i šire u onome što se danas popularno naziva upravljanjem ljudskim resursima ili birokratski – kadrovima.

Unatoč tome što će se svaki menadžer danas spremno hvaliti time da su ljudski resursi najvažniji za uspjeh poslovanja u njihovim kompanijama, praksa na koju ukazuje Cappelli pokazuje da je situacija upravo suprotna. Za početak, moderni proces zapošljavanja razlikuje se od modela koji je prevladavao u većem dijelu druge polovice 20. stoljeća. Klasični proces internog definiranja te analize zadataka i radnog mjesta, određivanja kvalifikacija koje bi trebao imati kandidat, pa nakon toga oglašavanja, evaluacije prijava, testiranja i provjere kandidata da bi se došlo do idealnog zaposlenika danas je preokrenut naglavačke.

Kompanije se danas usredotočuju na zapošljavanje onih koji posao zapravo ne traže. U tome se fokusiraju na hvatanje tzv. pasivnih kandidata koji ne pokazuju želju da se maknu sa svojih radnih mjesta i onda ih pokušavaju preoteti konkurentima. Sve je to posljedica neobjašnjivog vjerovanja poslodavaca da s ljudima koji nisu zadovoljni svojim poslom nešto ne valja.

Takav proces oduzima više vremena, a i općenito je zahtjevniji jer se poslodavci istovremeno moraju braniti i od takvih poteza svojih konkurenata. Sve to dodatno povisuje troškove jer je onima koji su zadovoljni sadašnjim radnim mjestom potrebno ponuditi više da bi ih se zainteresiralo za promjenu. Uz sve to, ističe Cappelli, ne postoje nikakvi dokazi da je takav način zapošljavanja jeftiniji za kompaniju u duljem roku ili da su ljudi koje kompanija zaposli na taj način išta bolji zaposlenici.

Nadalje, moderne kompanije redovito zanemaruju vlastite redove. Desetljećima nakon Drugog svjetskog rata američke kompanije su 90 posto svojih godišnjih potreba za kadrovima popunjavale iz vlastitih redova. Danas je taj udio pao na trećinu. Logično je da kompanije puno bolje poznaju vlastite zaposlenike nego one koji dolaze izvana pa je ta promjena u najmanju ruku neobična. Uz to, istraživanja pokazuju da zaposlenicima koji u kompaniju dolaze izvana treba u prosjeku tri godine više da bi obavljali posao jednako dobro kao i oni koji su iz same kompanije, a i došljake kompanije redovno plaćaju više.

Sam proces zapošljavanja isto je kaotičan. Kompanije nerijetko angažiraju posrednike i agencije za zapošljavanje koje im nude 'egzotične' testove, poput analize izraza lica kandidata ili riječi koje koriste, iako ne postoje nikakvi pokazatelji koliko su takve analize uspješne u odabiru pravih i odgovarajućih kandidata. Mada se testiranje kandidata za zadatke s kojima će se susresti na radnom mjestu pokazalo najboljim načinom, menadžeri često ignoriraju te rezultate i uzdaju se u intervjue na kojima improviziraju postavljajući pitanja poput 'što biste učinili da se nađete na pustom otoku' ili procjenjuju koliko bi se kandidat mogao uklopiti u kulturu kompanije.

Takav pristup podložan je predrasudama jer su menadžeri tada skloniji pružiti priliku onima koji su im slični. Puno bolji pristup bio bi da svim kandidatima postave isti niz pitanja kako bi ih se moglo usporediti. Čak ni moderni automatizirani sustavi zapošljavanja nisu lišeni istih bolesti jer ih se kalibrira prema karakteristikama i osobinama već postojećih zaposlenika.

Jednom kad konačno nekoga zaposle, kompanije ne prestaju s katastrofalnom praksom. Tek trećina njih ima običaj provjeravati funkcioniraju li njihovi procesi zapošljavanja tako da dovode idealne zaposlenike. Kad im se postavi pitanje zašto ne mjere efikasnost vlastitog zapošljavanja, najveći dio kompanija odgovara da je teško mjeriti uspjeh rada zaposlenih. Uzme li se u obzir to da su troškovi za plaće i drugi vezani rashodi za zaposlene uglavnom najveći dio troškova koje imaju kompanije, ostaje neobjašnjivo zašto tako mali broj njih vodi računa o tome kakve rezultate postiže njihova politika zapošljavanja.

Cappelli daje i neke savjete kako bi kompanije jednostavno mogle poboljšati svoje upravljanje ljudskim resursima. U pitanju procjene uspjeha zapošljavanja najjednostavnije bi bilo pratiti koliko u prosjeku vremena novozaposleni ostaju raditi u kompaniji ili upitati njihove nadređene jesu li zadovoljni novim radnicima. Nadalje, kompanije bi slobodna radna mjesta trebale prvo oglašavati interno i provjeriti koliko ih se može popuniti na taj način, a u slučajevima kad zapošljavaju ljude izvana, trebalo bi dodatno pratiti koliko su takvi zaposlenici uspješni u obavljanju svojih zadataka.

Istraživanja, analize i brojke na koja se poziva Cappelli vezane su uz američko tržište rada, tamošnje kompanije i menadžment. No kako se američka poslovna praksa vrlo često širi i na druga tržišta, iskustva i primjeri Amerikanaca vrlo su važna lekcija i za Europu te ostatak poslovnog svijeta. Posebno u tome treba brinuti trend da se moderne kompanije sve manje brinu o kvaliteti kadrova, za razliku od, primjerice, brige koju vode oko kvalitete raznih sirovina ili procesa koje koriste za svoje proizvode. Rast produktivnosti najbolji je način ostvarivanja ekonomskog rasta, a to je moguće samo uz pravu, ne tek proklamiranu brigu o zaposlenima.


Komentari članka

Vezani članci

Meggle nije usamljen - U mjesec dana tri strane tvrtke najavile odlazak iz Hrvatske

29.07.2020.

Meggle i Saipem definitivno se povlače iz Hrvatske, BAT je time ozbiljno zaprijetio. Iako druge strane kompanije to ne žele iznositi javno, vjerojatno ih ima još koje razmatraju razne mogućnosti poslovanja u Hrvatskoj, pa i gašenje. Loša ulagačka klima u

Polugodišnja neto dobit AD Plastik Grupe 70 posto manja nego lani

28.07.2020.

Neto dobit AD Plastik Grupe u prvom polugodištu ove godine iznosila je 17,31 milijuna kuna, što je u odnosu na isto razdoblje lani gotovo 70 posto manje, a posljedica je krize izazvane pandemijom virusa Covid-19, objavila je u ponedjeljak ta solinska komp

SPAR Hrvatska otvorio novi supermarket, zaposlena 22 djelatnika

24.07.2020.

Radno vrijeme SPAR supermarketa u Bujama prošireno je od ponedjeljka do subote od 7 do 22 sata te nedjeljom od 8 do 21 sat da bi se kupcima dalo što duže vremena obavljati kupovinu.

Računica velikih tvrtki je jasna: Na par stotina kilometara konkurencija za privlačenje ulaganja žestoka i neumorna

24.07.2020.

Svaka ozbiljna tvrtka uvijek je spremna na preseljenje, ovisno o isplativosti i dugoročnoj profitabilnosti. Odluka Megglea, jedne od vodećih mljekara, da ugasi pogone u Osijeku, otpusti 160 radnika i preseli proizvodnju u Srbiju izazvala je političku buru

Brutalna borba za liječnike u Europi

22.07.2020.

Broj novozaraženih u odnosu na broj stanovnika je u Srbiji 20 puta veći nego u Njemačkoj, navodi Frankfurter Allgemeine Zeitung. Autor teksta navodi i da je Zapad isisao značajan broj medicinskog osoblja iz regije.

Tag cloud

  1. 2027 članka imaju tag hrvatska
  2. 2093 članka imaju tag turizam
  3. 1577 članka imaju tag financije
  4. 1304 članka imaju tag izvoz
  5. 1086 članka imaju tag svijet
  6. 874 članka imaju tag zapošljavanje
  7. 1022 članka imaju tag trgovina
  8. 1049 članka imaju tag poljoprivreda
  9. 737 članka imaju tag malo i srednje poduzetništvo
  10. 864 članka imaju tag investicije
  11. 954 članka imaju tag ict
  12. 1007 članka imaju tag EU
  13. 698 članka imaju tag poduzetništvo
  14. 896 članka imaju tag industrija
  15. 792 članka imaju tag menadžment
  16. 934 članka imaju tag kriza
  17. 615 članka imaju tag maloprodaja
  18. 573 članka imaju tag marketing
  19. 400 članka imaju tag poticaji
  20. 505 članka imaju tag krediti
  21. 520 članka imaju tag tehnologija
  22. 442 članka imaju tag obrazovanje
  23. 284 članka imaju tag potpore
  24. 367 članka imaju tag hotelijerstvo
  25. 360 članka imaju tag eu fondovi
  26. 267 članka imaju tag koronavirus
  27. 408 članka imaju tag prehrambena industrija
  28. 386 članka imaju tag porezi
  29. 363 članka imaju tag gospodarstvo
  30. 386 članka imaju tag hnb
  31. 439 članka imaju tag banke
  32. 314 članka imaju tag osijek
  33. 428 članka imaju tag dzs
  34. 314 članka imaju tag opg
  35. 334 članka imaju tag agrokor
  36. 387 članka imaju tag vlada
  37. 305 članka imaju tag hgk
  38. 350 članka imaju tag energetika
  39. 397 članka imaju tag BDP
  40. 269 članka imaju tag poduzetnici