Ove će godine ubrati više od 1.000 tona rajčice, a krenuli su iz "bašče"

"Nisam se spremio za slikanje", kaže mi mladi junak priče, kojeg zatičem na poslu u plastenicima obitelji Filakov, gdje ljudi, ali i bumbari rade punom parom.

Cvjetovi rajčica moraju se oploditi brzo nakon otvaranja, zato se za učinkovito oprašivanje u ovom plasteniku koriste ovi zadružni kukci, koji obiđu do tri puta više cvjetova od pčela. To, dakako, osigurava veći prinos, ali i proizvodnju u harmoniji s prirodom.

U uzgoju ovdje ne koriste hormone, herbicide, fungicide niti insekticide, već isključivo biološku zaštitu, priča nam Darko Filakov (35) iz mjesta Gajić u Baranji, dok nas provodi putem visećih grozdova rajčica koje rastu u njihovim suvremenim plastenicima.

Riječ je o vrsti uzgoja povrća koja ne koristi zemlju. Korijenje ovih biljaka se razvija u hranjivoj otopini, u kojoj se kontroliraju mineralne tvari i kisik.

Svaki mjesec Filakovi u Nizozemsku šalju uzorke biljaka na laboratorijsku analizu, kako bi pratili njihov razvoj i intervenirali na vrijeme ako je potrebno, u čemu im savjetima pomažu tamošnji stručnjaci.

Prednosti hidroponskog uzgoja su brojne, kaže naš sugovornik, prije svega jer omogućava kontinuiranu proizvodnju kroz cijelu godinu.

Počeli su prvi u Hrvatskoj brati rajčicu, od 10. ožujka, a berbu će nastaviti sve do konca godine - nakon čega se objekti prazne, čiste i pripremaju za sljedeću sezonu.

Tu su kontrolirani svi uvjeti proizvodnje, pa je manja pojavnost štetnika za razliku od tradicionalnog uzgoja na otvorenom.

"Ovo gdje se sada nalazimo je jedan hektar proizvodnje, s njega godišnje beremo 550 tona rajčice." Svaka se bere pojedinačno i slaže u gajbe te otprema kupcima. "Iz plastenika nam tjedno izlazi tri šlepera robe“, priča nam Darko, direktor obiteljske tvrtke Dalis d.o.o. pošnjavajući kako je riječ o sorti Barteza tip Beef.

"Pokazala nam se kao odlična sorta, otporna na bolesti. Daje krupne ovalne plodove koji teže i do 400 grama. Lijepe su crvene boje, okusa i kvalitete, mogu duže stajati na polici dućana, što naši kupci traže", napominje ovaj mladi poljoprivrednik koji svakodnevno brine o proizvodnji brendiranoj kao Baranjsko povrće Filakov.

Na dva hektara površine pod plastenicima ove će godine ubrati više od 1.000 tona rajčice, što ih svrstava među najveće domaće proizvođače povrća u hidroponskom uzgoju. U Baranji jedino Belje ima nešto veće površine plasteničke proizvodnje.

Nakon povratka iz progonstva pokrenuli posao
Čitava je obitelj uključena u posao, Darkov otac je veterinarske struke, brat studira agronomiju, no ova tvrtka danas zapošljava još 25-ero ljudi, mahom žitelja ovog krajnjeg sjeveroistoka Baranje, na tromeđi Hrvatske, Mađarske i Srbije.

Poslovna priča Filakovih započela je prije gotovo tri desetljeća. Nekada su se bavili stočarstvom, a ratne su ih godine odvele u progonstvo, gdje su nedaleko Osijeka (Tvrđavica, op.a.) obrađivali nešto zemlje i započeli uzgoj povrća. Najprije za sebe, a potom i za plasman na lokalnoj tržnici.

Nakon mirne reintegracije i povratka u rodni Gajić pokrenuli su posao proizvodnje povrća. "Praktički iz jedne bašče", s osmjehom danas priča Darko.

Polako su ga širili, tisuću po tisuću kvadrata, podizali nove plastenike, uvodili nove tehnologije, radili i razvijali se, da bi se danas našli među 10 najvećih domaćih proizvođača povrća u hidroponskom načinu uzgoja.

Prije nekoliko godina, odlučili su proširiti i tehnološki unaprijediti proizvodnju, uvidjevši da kvalitetno domaće voće i povrće lako nađe put do kupca.

Nadali su se povratu investicije iz europskih fondova za poljoprivredu i ruralni razvoj. No, bilo je potrebno osigurati vlastiti novac da bi uopće započeli s modernizacijom.

Pri tome su imali podršku Zagrebačke banke, koja je njihovu projektnu ideju ocijenila ekonomski isplativom i korisnom za zajednicu te im je osigurala neophodna financijska sredstva za realizaciju njihovog poslovnog pothvata.