Prijava Registracija

Poduzetnički portal · Članak

Veličina slova: a A

16 Lip 2017

'Konzum ćemo spasiti, a koncern Agrokor razbiti na dijelove'

Izvor: www.jutarnji.hr · Autor: Viktor Vresnik  

'Konzum ćemo spasiti, a koncern Agrokor razbiti na dijelove'

Do dvadesetog kata Agrokorova nebodera u Zagrebu danas se stiže bez zastoja, bez čekanja i bez posebnih mjera sigurnosti. U sjedištu donedavno najmoćnijeg koncerna u državi danas radi osamdesetak ljudi, koji su u ponedjeljak u šest popodne vjerojatno već bili otišli. Ostao je samo Ante Ramljak, Vladin posebni povjerenik za Agrokor, a možda i nekoliko njegovih najbližih savjetnika.

Nakon našeg razgovora, u osam navečer, čekao ih je još jedan sastanak. Vjerovničko vijeće je odobrilo vjerojatno zadnji kredit prije velike nagodbe i Ramljak ne skriva da mu je lakše, iako, kaže, posao tek počinje. Dok tim stručnjaka okupljenih oko Alix partnera priprema restrukturiranje koncerna, što je zapravo podloga za rastavljanje Agrokora kakav poznajemo, obnovljene uprave kompanija, pojačane malom grupom stručnjaka koju je okupio Ramljak, pripremaju koncern za dolazeće ljeto i sezonu, koja je izuzetno važna i za proizvođače hrane i za Konzum, kao najrasprostranjeniji lanac u cijeloj Hrvatskoj.

U nevelikoj dvorani za sastanke s vjerojatno najboljim pogledom na sjeverni dio grada, odakle se, ispod ruševina Medvedgrada, jasno nazire i crveni krov Kulmerovih dvora, doma obitelji Todorić čiji je pater familias Ivica i dalje nominalni vlasnik koncerna, Ante Ramljak nam je, uz espresso i vodu, strpljivo objašnjavao sve o strukturi vlasništva, genezi krize i planovima za oporavak zdravih dijelova kompanije, a to je, prema njegovu mišljenju, gotovo sve osim krovnog koncerna, Agrokora d.d., koji za nešto više od godinu dana, kada timovi za restrukturiranje obave svoj posao, vjerojatno prestaje postojati.

Vjerovničko vijeće je odobrilo novi kreditni model i novi kredit. Kredit, međutim, još nije stigao. Kakva vas procedura još čeka?

- Privremeno vjerovničko vijeće odobrilo je kredit i u ovom trenutku još ne znamo tko će ga sve na kraju upisati. Mi bismo voljeli da to bude što je moguće širi krug sadašnjih vjerovnika Agrokora. Dogodi li se da se ne priključi nijedan dodatni kreditor, onda će odobreni iznos upisati Knighthead Capital i Zagrebačka banka. Iznos o kojem govorimo nije u pitanju. Obično se vijest o kreditu objavljuje kada je već sve potpisano, ali kod ovog aranžmana nismo mogli čekati do kraja procesa sindiciranja zbog dva razloga - Knighthead Capital je fond izlistan na burzi (NASDAQ) i u trenutku kada smo krenuli prema vjerovničkom vijeću to je postalo javno jer su to oni morali objaviti na burzi. A htjeli smo i poslati umirujuću poruku svim partnerima i javnosti da je osigurana likvidnost potrebna za što je moguće bolje odraditi, jer je Knighthead Capital, znajući o kakvoj se situaciji radi, pristao uplatiti prvu tranšu od sto milijuna eura već ovaj tjedan. Taj novac je jučer i sjeo na račun Agrokora.

Javnost je prilično negativno senzibilizirana i na sam Knighthead Capital. Okarakteriziran je kao ‘lešinarski fond’ i to je prilično loše odjeknulo...

- Stvarno ne bih spekulirao o tome tko je kakav investitor. Ovaj fond dobro poznaje regiju, već je radio u Austriji. Preuzeli su rizik i vidjet će se hoće li im se to isplatiti ili ne. Oni ne ulaze u vlasništvo, nego daju novac. Pokazali su povjerenje i za sada su se pokazali izuzetno korektnima. To što se nekima ne sviđa da će oni na tom poslu nešto zaraditi, a dobili smo dosta takvih upita, naš je iracionalan način razmišljanja o biznisu. Vjerujem da bismo se trebali napokon osloboditi takvog razmišljanja. Nitko ne daje novac na lijepe oči. Ako zarade, to znači da je misija uspjela. I ostale banke koje će sudjelovati u tom financiranju, pa i one koje su dosad financirale Agrokor, dobro su na tome zarađivale. Nisu davale novac jeftino, a sada brane svoje pozicije kako bi zadržale tu zaradu. Ne znam i ne zanima me koliko će tko od banaka ili drugih vjerovnika zaraditi. Sve vjerovnike Agrokora tretiramo jednako, svi imaju jednak pristup ovom financijskom aranžmanu, pod istim uvjetima, i mislim da je to jedino fer i pošteno za sve.

Na koji se način njima jamči povrat kredita?

- Sredstva osiguranja su uobičajena, nema nekog posebnog jamstva. Novi kreditori vjeruju da će vrijednost imovine u konačnici biti veća od milijarde eura, koliko su dosad uložili novca. Očekuju da će u nagodbi naplatiti iznos koji daju u ovom trenutku, a koji ima senioritet pri isplati, i ako se to ostvari, onda zarađuju.

Nominalni vlasnik koncerna još je Ivica Todorić?

- Da. Nominalno je Ivica Todorić vlasnik Agrokora, ali veličina duga je tolika da sasvim jasno možemo pretpostaviti kako mu na kraju ovog procesa neće ostati ništa. Odnosno, da mu nešto i ostane, to bi značilo da je svaki vjerovnik s glavnicom i kamatama isplaćen do zadnje lipe.

Ivica Todorić vlasnik je Agrokor projekata, tvrtke koja je u registru Trgovačkog suda upisana sa 5,32 milijarde kuna osnivačkog kapitala i još se nalazi na istoj zagrebačkoj adresi kao i Agrokor. Koliko je tu imovine, a koliko duga?

- Struktura vlasništva Agrokora vrlo je kompleksna. U toj hijerarhiji vlasništva prvi je Ivica Todorić kao stopostotni vlasnik tvrtke Agrokor projekti. Koliko je meni poznato, u njihovu su vlasništvu dva nizozemska društva (BV - hrvatski d.o.o.) koja čine Adria grupu i koja su bila zamišljena tako da u novoj kompaniji koja se stvarala preuzimanjem Mercatora jedno društvo obuhvati proizvodnu, a drugo prodajnu diviziju Agrokora. To se na kraju, koliko znam, nikada nije ostvarilo i ta su društva ostala prazna, osim što je na jednome od njih dug PIK obveznica (480 milijuna eura), za koji su vlasnici obveznica kao zalog dobili 100 posto tog nizozemskog društva, ali i 96 posto vrijednosti dionica koncerna Agrokor d.d.

Danas znamo još i to da je Ivica Todorić osnovao Agrokor projekte kao d.o.o. u Zagrebu sa 20 tisuća kuna temeljnog kapitala te je, prema nekim podacima, kao privatna osoba prodao Agrokor projektima amsterdamske tvrtke za 9,5 milijardi kuna. To bi značilo da je procjenjivao ukupnu vrijednost svih kompanija u koncernu na devet i pol milijardi kuna. Koliko smo rekonstruirali, od tog je novca 5,32 milijarde kuna, koje su mu za dva nizozemska društva dugovali Agrokor projekti, prebacio u njihov temeljni kapital, a ostatak neuplaćenog novca za ta društva Agrokor projekti i dalje duguju njemu osobno.

Ta vlasnička superstruktura nije obuhvaćena Zakonom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (‘lex Agrokor’), niti je to potrebno. Mi u izvanrednoj upravi ne znamo što se tamo sada događa, niti nam je to važno. Zasad je teško dokučiti zašto je radio tu računovodstvenu gimnastiku te ovo ostaje pitanje za Ivicu Todorića.

Na što se odnose obveznička jamstva o kojima se govori? Samo na dugove Agrokora d.d., kojemu su pojedine tvrtke jamci, ili i na dugove Todorićevih kompanija koje su nominalno vlasnice Agrokora? Na koje obveznice misle u Moody’su kada kažu da Agrokor nije isplatio dospjeli kupon vlasnicima obveznica?

- Iskreno, ne znam što sve oni pišu i zašto. Otvaranjem postupka prema Zakonu o postupku izvanredne uprave sve su obveznice dospjele i, kao i ostala potraživanja, ulaze u nagodbu. Kada je riječ o obveznicama Agrokora d.d., više se ne može govoriti o kuponima koji stižu na naplatu. Kada je riječ o PIK obveznicama, koje su na nizozemskim kompanijama Ivice Todorića i za koje su u zalog dane dionice Agrokora d.d., njima se trgovalo za dva centa za euro, one, nažalost, ne vrijede gotovo ništa i ne dolaze nama na naplatu.

O čemu govori potpredsjednik VTB-a kada kaže da bi se mogli promijeniti vlasnički udjeli?

- Može se dogoditi da netko otkupi većinu PIK obveznica i za to traži 96 posto vlasništva Agrokora d.d. Međutim, on tada postaje nominalni vlasnik umjesto Ivice Todorića i dužnik po svim obvezama, obavezan isplatiti sve dugove. Mislite li da se to nekome isplati? Druga je mogućnost da se netko takav sam uključi u financiranje spašavanja Agrokora te da traži da mu se kroz novo financiranje prizna i dug po obveznicama. Za sada nitko nešto takvo nije zatražio.

Je li taj vlasnički rez koji je napravljen Zakonom, a kojim se razdvaja Agrokor d.d. od kompanija koje su mu vlasnici, i koje su vlasnici nekih od dugova, temelj za pokretanje sudskih postupaka?

- Tko god ima iluzije da u ovom procesu neće biti tužbi, u krivu je. Ja nemam iluzije da tužbe neće biti podignute protiv svih sudionika procesa, a to znači i protiv kompanija, i protiv vlasnika, i protiv mene... Sasvim je drugo pitanje postoje li argumenti za takve optužnice, a onda i za presudu protiv nas. Tužba nije presuda i ta je odluka na sudovima.

Koji sudovi su nadležni, ako dođe do tužbi?

- Za većinu, to bi bio Trgovački sud u Zagrebu. Ali, budući da su izdavane međunarodne obveznice, tužbi može biti i na sudovima u Londonu, Amsterdamu, u SAD-u... U Srbiji su nam već privremeno zabranili raspolaganje dionicama Frikoma i Dijamanta. Može se očekivati da će vjerovnici pokušati sve što mogu kako bi se naplatili ili kako bi se izborili za bolju startnu poziciju pri sklapanju nagodbe. Nije samo Sberbank ušao u kredit bez sredstava osiguranja. Tu je i 200 milijuna eura iz investicijskih banaka koje također nemaju osiguranja. Tužbi će biti, ali zbog toga se ne treba previše uzbuđivati. Da nije donesen Zakon o postupku izvanredne uprave, vjerujem da bi Hrvatskoj prijetile tužbe zbog nepažnje i nedjelovanja pojedinih državnih institucija. Bivši vlasnik doveo je kompaniju koja je od sistemskog značaja za gospodarstvo Hrvatske, sa značajnim utjecajem u cijeloj regiji, u stanje prezaduženosti i nemogućnosti vraćanja dugova. Kojim god putem krenuli, situaciju u kojoj netko ostaje dužan velik novac praktički je nemoguće riješiti bez tužbi.

Javnost je osjetljiva na bilo kakvu mogućnost da država preuzme dugovanja Ivice Todorića i prebaci ih na teret poreznih obveznika...

- Dužan je isključivo Agrokor i Agrokor će, u što je moguće većoj mjeri, pokušati vratiti svoje dugove. To je naš primarni zadatak. Dužan je i Ivica Todorić osobno, s nekom svojom imovinom koju posjeduje, on je odgovoran za dugove tvrtki koje su vlasnice Agrokora, u kojima je on stopostotni vlasnik, a na koje se ne odnosi Zakon o postupku izvanredne uprave. Vjerovnici će, vjerujem, krenuti u potragu i za njegovom imovinom. Porezni obveznici ne bi smjeli platiti ni kune duga Agrokora i mislim da će to tako i biti.

Razmotrimo jedan drugi scenarij, koji možda nismo dovoljno osvijestili u javnosti, a to je - što bi bilo da se nije reagiralo. Nastala bi katastrofa nesagledivih ekonomskih i političkih razmjera. Pad BDP-a uzrokovao bi ogromne materijalne štete hrvatskom gospodarstvu i zemljama u susjedstvu. Nitko od naših ekonomista nije o tome pisao ni govorio. A financijska šteta za državu, direktna i indirektna, da ovaj zakon nije donesen i aktiviran, bila bi, vjerojatno, daleko veća od danas procijenjene potencijalne štete od šest milijardi eura, koliko otprilike iznosi Agrokorov dug.

Kakav je doseg Zakona u drugim državama - Sloveniji, BiH, Srbiji...?

- Zakon se primjenjuje samo na područje Hrvatske, a u drugim zemljama u kojima Agrokor posluje poštuju se, naravno, jurisdikcije tih zemalja. U Sloveniji i Srbiji kompanije Agrokora posluju dobro, a najsloženija nam je situacija u BiH i na tome ovih dana najviše radimo. Tamo imamo 5100 zaposlenih i planiramo napraviti neke korake s Mercatorom i Konzumom koji bismo riješili financijsku situaciju u kojoj se Konzum nalazi. Za njih je, međutim, dobro da je ova kriza koja se dogodila ostala lokalizirana u Hrvatskoj. To govorim posljednja dva mjeseca svim vladama u regiji, jer prijetila je opasnost da se iz Hrvatske kriza prelije u njihove ekonomije. Mislim da je to velika zasluga Vlade Republike Hrvatske, koja je brzom reakcijom i donošenjem Zakona to spriječila. Cijela regija mogla se naći u vrlo neugodnoj situaciji. Kada imate više od pet tisuća zaposlenih u BiH u tri-četiri kompanije koje su najbolje u toj državi, onda je to problem za njihovu ekonomiju. Mercator, Frikom i Dijamant sigurno su među deset najboljih kompanija u Srbiji i njihov pad bio bi ozbiljan problem za tamošnju ekonomiju, a Mercator u Sloveniji da i ne spominjem. Mislim da je to velika zasluga hrvatske Vlade, koja je spriječila urušavanje i tih kompanija.

Znači li to da je sada zauvijek zaustavljena priča o spajanju Konzuma i Mercatora ili postoji šansa da se to ipak dogodi ako se Konzum ikada oporavi?

- Konzum će se sigurno oporaviti, to nije upitno. U akviziciju Mercatora ušlo se s namjerom da se dvije kompanije spoje i da se napravi Adria Retail grupa. Bi li se ona vodila u dva formata, poput Schwartz grupe s Kauflandom i Lidlom, ili bi kompanije bile potpuno spojene, to ne znam. Koliko sam utvrdio, brojni konzultanti analizirali su potencijalne sinergije Konzuma i Mercatora. Važno je da je kod ugovora o preuzimanju, između banaka koje su bile kreditori Mercatora i Agrokora napravljen vrlo restriktivan ugovor koji Agrokoru ni danas ne omogućava da se Mercator i Konzum jače povežu, što je u nekoj mjeri i spasilo Mercator, jer Agrokor nije mogao povlačiti novac iz Mercatora niti ga dovesti u situaciju koja se dogodila Konzumu.

Mercator nije bio u boljem položaju od Konzuma u vrijeme kad ga je Agrokor preuzimao...

- Bili su u katastrofalnoj poziciji, znatno lošijoj od bilo koje kompanije danas unutar Agrokora. Prezaduženi, s nikakvim operativnim rezultatom... Ivica Todorić je spasio Mercator jer ga je preplatio. Značajno je smanjio dug bankama, investirao u Mercator znatna sredstva i zapravo zakucao sebi čavao u lijes. Ali, spasio je Mercator koji je danas, bez obzira na veličinu duga koji i danas postoji, jedna od kompanija s najboljim operativnim rezultatima unutar grupe. U maloprodaji su stigli do pet posto udjela marže u operativnoj dobiti, što je školski odnos za maloprodajnu industriju, kakvom teže svi trgovački lanci. Nažalost, Konzum je još daleko od toga, danas je negdje na dva posto marže. Cilj nam je do kraja mandata dovesti ga što bliže tih pet posto.

Konzum se bavi trgovinom hrane i robe za temeljnu, svakodnevnu upotrebu. Ima odličnu mrežu u cijeloj državi. Zašto se našao u takvom problemu?

- Dva su razloga. Najveći razlog naglog pada dobiti tijekom posljednje dvije do tri godine je tzv. sell and lease back strategija upravljanja poslovnim prostorima. Dućani Konzuma prodani su raznim fondovima i onda od njih unajmljeni na upotrebu, ne samo najveći centri nego i manji centri na obali, što, nažalost, nije napravljeno po tržišnim cijenama. Prostori su prodavani za iznose koji su u tom trenutku trebali kompaniji da pokrije svoje financijske potrebe, a onda je dogovarana cijena najamnina kojom ti fondovi ostvaruju zadane povrate. Tako danas imamo situaciju u kojoj plaćamo i 40 posto veću najamninu od tržišne. Izađe li Konzum iz nekretnina, fondovi koji su im danas vlasnici po toj ih cijeni ne mogu ni prodati ni iznajmiti nekom drugom, te vjerujem da će sjesti i razgovarati s nama. Neki pregovori već su u tijeku, a u nekim slučajevima riječ je o dvostruko višim cijenama od tržišnih, na najboljim lokacijama u državi. Možete razumjeti što bi nam značilo da te iznose uspijemo spustiti na tržišne. Drugi razlog je poslovanje po modelu dogovorne ekonomije.

Je li Agrokor zadnji koji posluje po tom modelu?

- Rekao bih da smo s ovom krizom stigli do kraja dogovorne ekonomije u Hrvatskoj. Katarzu smo morali proći prije ili kasnije, jer problem se gomilao i odgađao i morao je jednom puknuti. S poslovnom politikom u kojoj je Agrokor na sebe vezao gotovo cijelu prehrambenu industriju, koja mu je davala svoje proizvode uz takve rokove i modele da se radilo zapravo o neplaćanju, sve je to postalo neodrživo. Konzum je za to plaćao visoku cijenu, u prosjeku znatno višu nego drugi trgovci. Banke su odlično zarađivale na kratkoročnom financiranju prehrambene industrije i zarađivale na kamatama. Indirektno smo to plaćali svi, kroz visoke cijene u Konzumu. Odatle percepcija Konzuma u analizama koje su radile marketinške agencije, prema kojima Konzum ispada skup.

Sberbank vam je zamjerao loš i nestručan sastav Uprave. Sada je ona popunjena, jeste li doveli stručnjake?

- Izvanredna uprava ušla je u Agrokor prije samo dva mjeseca i u posljednjih nekoliko tjedana bitno smo unaprijedili i nadzor i upravljanje operativnim kompanijama. Zato pritužbe na tim ne stoje.

Svima se u jednom trenutku učinilo da je kompanija očišćena i da, zapravo, osim vas nitko nije ostao...

- Nikada nisam imao namjeru sam upravljati ovakvim sustavom jer to je nemoguće, iako se prije tako radilo. Da radim tako, doveo bih ga brzo na istu točku od koje danas pokušavamo pobjeći. Popunio sam vrh kompanije ljudima koji vrlo dobro poznaju svoje područja. Neki su već bili u Agrokoru, u nekoj od prijašnjih faza kompanije, neke smo pronašli unutar nje, vrhunski su stručnjaci i odlično je poznaju. Takav je, primjerice, Vladimir Bošnjak, koji sada vodi financije. Neke smo doveli izvana. Zvonimir Mršić vodio je Podravku i dokazao se kao dobar menadžer u prehrambenom sektoru, a poznaje i sustav Agrokora, i to izvana. Mršić je preuzeo poziciju savjetnika za Agrokorovu prehrambenu industriju koja je po prihodu dvostruko veća od Podravke. Tu je i Irena Weber, s dugogodišnjim iskustvom u investicijskom bankarstvu, koja vodi portfelj biznisa koji nisu ključni za poslovanje. Vodi brigu o nekretninama koncerna, priprema taj dio za buduću prodaju. U sektoru poljoprivrede pridružio nam se Vlado Čondić Galiničić, koji je bio direktor PPK Orahovice. Promijenili smo sastav svih nadzornih odbora operativnih kompanija i već sada bitno ojačali uprave nekih od njih, primjerice Konzuma. Tu je onda još i međunarodni i domaći savjetnički tim. To su sve vrhunski stručnjaci.

Koju ulogu u svemu tome imaju ljudi AlixPartnersa?

- Oni upravljaju cjelokupnim procesom restrukturiranja - od upravljanja dnevnom likvidnošću kompanije, gdje su napravili projekciju trinaest tjedana unaprijed, što je maksimalno moguće, rade plan restrukturiranja, poslovne planove svih kompanija, za svaku kompaniju posebno... Kada sam došao, bilo mi je teško shvatiti da Agrokor nema odjel kontrolinga - nitko nije sustavno pratio realizaciju poslovnih planova, što je za kompaniju te veličine nevjerojatno. Mi još nemamo zadovoljavajući uvid u to kako kompanije posluju; te procedure tek uspostavljamo. Sreća je što smo u ovaj postupak ušli u relativno mirnom razdoblju za kompaniju, nakon vrućeg božićnog kvartala, a prije Uskrsa. Ova smo dva mjeseca živjeli isključivo od rada ‘na mišiće’, s prvim, malim kreditom od osamdeset milijuna eura koji je došao na račune potpuno ispražnjene u blokadi. To je bila lokalizacija požara. Bez vrlo čvrstog upravljanja likvidnošću, kojim se, između ostalog, bavi tim AlixPartnersa, u ova dva mjeseca, samo s tolikim kreditom i tekućim priljevima, ne bismo uspjeli stabilizirati i svoje i poslovanje dobavljača. Dosad smo iz priljeva za robu i usluge platili više od 1,8 milijardi kuna i po tome se vidi koliko su Agrokorove kompanije pojedinačno dobre. Kada od njih maknete financijski teret i teret investicija, a uglavnom su preinvestirane, onda vidite da rade nevjerojatno dobro. Ulagalo se u dobre stvari, ali previše. Uspješnost kompanije u Todorićevu se sustavu mjerila visinom investicija i prihodom. Nitko nije dovoljno vodio računa o operativnoj dobiti. Danas je to menadžerima prioritet. Tijek novca i operativna dobit sada su prioriteti.

Ruski bankari djeluju kao vrlo tvrdi pregovarači. Koliku ulogu u takvom njihovu pristupu ima politika?

- Bojim se da se Sberbank oslanja na potpuno pogrešne savjetnike. Postoji, naime, nešto u vezi Sberbanka što je, uvjeren sam, ključno za odnose koje imamo. Sberbank, prema mojim izvorima, koristi potpuno krive kanale informacija i oslanja se na savjete krivih osoba, koje žive u Austriji i koje nisu nužno upoznate sa situacijom u Hrvatskoj. Ne mogu vam reći sve detalje, ali u procesu ima nedovoljno dobre komunikacije čiji razlog nije ova izvanredna uprava.

Sberbank je na početku procesa prvi od svih zatražio roll-up model. Tada to nije bilo prihvaćeno. Sada, nakon što je takav prijedlog stigao od privremene uprave Agrokora, Sberbanku to više ne odgovara. U čemu se razlikuje njihov i današnji Agrokorov prijedlog i kako oni tumače to što na taj model više ne pristaju?

- Sberbank je, pojedinačno, najveći kreditor, a u ukupnom dugovanju sudjeluje sa 25 posto, i to s VTB-om. Prema njima se odnosimo i odnosit ćemo se i dalje kao prema svim drugim kreditorima, ulažući maksimalne napore da im kroz ovaj proces i nagodbu vratimo što je više moguće njihova duga. U prvim danima otvaranja procesa upravo je Sberbank tražio da se iznos od 100 milijuna eura kredita koji je dao bivšoj upravi prizna kao najstarija tražbina te je time uvjetovao davanje novog kredita. Zbog izuzetne kratkoće vremena i kompleksnosti zahtjeva, tada ga nismo mogli ispuniti. Danas ovaj financijski aranžman i način na koji je dogovoren udovoljava njihovu inicijalnom zahtjevu. Zato i dalje vjerujem da će, budu li gledali samo financijsko-ekonomske interese, pronaći dovoljno razloga za sudjelovanje u ovom kreditu.

Gledamo li u postotku, koliko će Agrokorovih kompanija u konačnici preživjeti krizu?

- Rekao bih 99 posto, ali ne više u sastavu koncerna, koji nema smisla održati. Bilo je i nekih ponuda za dokapitalizaciju cijelog koncerna, ali u tom slučaju ponovio bi se model koji je doveo državu u sistemski rizik i zbog kojeg je bilo prijeko potrebno donijeti poseban zakon. Smatram da se više ne smije dozvoliti da jedna kompanija naraste do veličine koja može ugroziti ekonomiju cijele države. Da je ova kompanija rasla na inozemnim tržištima, to ne bi bio problem za ekonomiju cijele zemlje i rješavanje poteškoća bilo bi na vlasniku. No, Agrokor je s više od 70 posto poslovanja koncentriran u hrvatskoj ekonomiji. Pritom nisu sistemski rizik same Agrokorove kompanije, nego široki krug o Agrokoru ovisnih dobavljača kojima je koncern bio gotovo jedini ili jedini izvor prihoda. Oni su dovedeni pred zid. Naš je zadatak smanjiti sistemski rizik, a za to će biti nužno rasformirati grupu.

Kako to planirate napraviti? Je li plan izaći na tržište sa svakom kompanijom zasebno?

- Rad grupe već smo organizirali kroz divizije - maloprodaju, proizvodnju hrane i poljoprivrednu diviziju. Agrokorov poljoprivredni segment je najveća poljoprivredna kompanija u Europi, čak ni Francuska nema toliko obrađenih hektara pod krovom jednog vlasnika. Svakom od njih sada se upravlja iz novoosnovane Koordinacijske skupine kao samostalnom cjelinom. Tu su kao zasebna organizacijska jedinica i biznisi koji nisu ključni za poslovanje, s nekretninama, i s time ćemo prvim u prodaju, vjerojatno već u rujnu.

Kakav je interes za te postranične biznise, neće li oni završiti kao i državni portfelj loših kompanija? Adriatica loše posluje gotovo otkad je osnovana, zašto bi to netko kupovao?

- Ne biste vjerovali kakve su nam ozbiljne ponude već stigle upravo za Adriaticu, ali i za druge biznise koji nisu ključni za poslovanje. Javio se, primjerice, i potencijalni kupac za Polikliniku. Naravno, one kompanije za koje ne bude interesa morat ćemo likvidirati, ali one su uglavnom bez zaposlenih i takvih će biti malo. Ima i nekretnina na odličnim lokacijama koje će sigurno pronaći kupce. Sve te prodaje sada, naravno, zahtijevaju prethodna odobrenja vjerovničkog vijeća.

U kojoj su mjeri nekretnine opterećene jamstvima?

- Jedan dio nije opterećen, ali tu postoji drugi problem - dio nekretnina nikada nije bio upisan kao vlasništvo Agrokora ili postoje opcijski ugovori sa složenim međusobnim partnerskim obavezama. To sada rješavamo.

Kakav je interes potencijalnih kupaca za temeljne biznise i kompanije?

- Radi se o 19 kompanija koje će biti nositelji buduće nagodbe i to su kompanije s najvećom vrijednošću. U nagodbi ćemo predložiti modele prodaje. Hoće li to biti po grupama, pa ćemo, primjerice, prodati cijelu maloprodajnu grupu, ili ćemo prodavati pojedinačne kompanije, Konzum, Mercator i tako dalje, to je sada predmet analize. Budućnost ovih kompanija odredit će plan restrukturiranja i ona će biti potvrđena nagodbom.

Odnosi Konzuma i Mercatora nisu samo Agrokorovo nego i slovensko-hrvatsko zajedničko pitanje. Očekujete li u tom poslu pomoć politike?

- Mercator je vjerojatno simbol slovenske ekonomije kao i Konzum hrvatske, te je razumljivo da je slovenskoj politici važno znati u kojoj je fazi cijeli proces. Konačno rješenje, naravno, bit će dio nagodbe s kreditorima, o kojima ovisi kako ćemo što prodavati. Moguće je i da ćemo u nekim slučajevima ići u inicijalne javne ponude. Pred nama je deset mjeseci za analize i donošenje odluka. U svakom slučaju, kada taj proces bude gotov, završit ćemo s nizom kompanija od kojih će svaka imati svojega posebnog vlasnika i koje neće biti međusobno povezane. Tada ćemo rasformirati i holding jer on postaje bespotreban.

Hoćete li prodavati kompanije s dugovima ili bez njih?

- Ovisno o dugu i o kompaniji. Neke od njih možda ćemo prodati bez duga. Neki od kupaca vjerojatno će pristati uz određene uvjete preuzeti kompaniju s dugom ako procijene da im se to isplati. Prerano je govoriti o bilo kojoj kompaniji pojedinačno jer još nemamo analize potencijala. Kada ih izradimo, znat ćemo kako i prema kojoj u kolikoj mjeri spuštati postojeće kreditne obaveze.

Danas je u cijelom Agrokoru oko 60.000 zaposlenih. Koliko će ih prema vašoj procjeni biti u svim tim osamostaljenim kompanijama 2020. godine?

- Danas u regiji Agrokor ima oko 52.000 zaposlenih, a volio bih da ih u budućnosti bude i 100.000. To bi značilo da su kompanije pronašle nova tržišta, da rastu i razvijaju se, samostalno ili unutar nekih većih sustava. Njihovi proizvodi su dobri, pa zašto potražnja za njima ne bi toliko narasla da moraju graditi i nove tvornice u Hrvatskoj?

Optimist ste?

- Da stvari gledam samo pesimistično, ne bih mogao raditi posao koji radim. Ovo treba shvatili kao priliku da konačno osnažimo ne samo Agrokorove kompanije koje već jesu jaki brendovi na tržištu nego i sve druge tvrtke povezane s Agrokorom. Time vraćamo konkurenciju na tržište. Ljudi se moraju prestati bojati konkurencije. Većina njih sa svojim brendovima i zdravo postavljenim kompanijama može poslovati i prodavati bilo gdje u Europi i svijetu. Stalno smo u grču zatvaranja od dolaska konkurencije. Zašto? Kada netko ima dobar proizvod, nitko mu ne može ništa. A u Hrvatskoj imamo dobre proizvode.

Dugo ste u biznisu i odlično ste umreženi. U većini slučajeva, to je velika prednost. Sada se na to ukazuje kao vašu potencijalnu točku ranjivosti. Koliko to stvarno škodi, a koliko koristi? Osjećate li pritiske od ljudi koji misle da vas dovoljno poznaju da mogu tražiti ustupke?

- Nema pritisaka, barem ih ja ne osjećam. Smatram da je za ovaj posao ključno upravo dobro poznavanje tržišta i mislim da, općenito govoreći, podcjenjujemo domaće stručnjake. Smeta me to. Dogma da su strani stručnjaci bolji od domaćih mora se razbiti jer to nije istina. Imamo odlične ljude i neki od njih rade na vrhunskim pozicijama u bankama i institucijama izvan Hrvatske. Pun ih je London. Ovdje im nitko nije dao priliku i polako ju stvaraju sami. U mojem timu su ljudi koji su radili za vrhunske institucije - JP Morgan, Lazard, Morgan Stanley... vjerujte mi, oni nose većinu posla usporedo s AlixPartnersom kao velikim globalnim partnerom.

Kako se okupljao vaš tim? Jesu li ljudi dolazili isključivo na poziv, je li ih slala Vlada ili su se javljali sami?

- Dolazili su na moj poziv, ali mnogo se kvalitetnih ljudi samo ponudilo i željelo je doći. Na žalost, nema prostora za sve. Ovo je nevjerojatno zanimljiv posao, ogroman izazov za svakoga. Zadovoljan sam što sam, iako se radi o kratkoročnom projektu, uspio okupiti tako dobar tim.

Kakav je danas odnos Konzuma i povezanih kompanija iz koncerna?

- Prvoga dana kada sam došao, rekao sam da ti odnosi moraju postati potpuno tržišni. To znači da Konzum dobavljačima iz grupe Agrokor mora plaćati na vrijeme, jednako kao i svima drugima, ali i da oni moraju potražiti prodajne kanale i izvan Konzuma. Nitko ne smije ostati vezan samo uz jednog trgovca. Zato već danas možete vidjeti neke od Agrokorovih proizvoda i u Lidlu, što je donedavno bilo nemoguće.

Znamo li što će se dogoditi s Todorićem kao i dalje nominalnim vlasnikom Agrokora?

- Ne znamo. On jest nominalni vlasnik, ali ovdje više nema nikakvog utjecaja. Čak i ovu prošlotjednu situaciju, kada je najprije odbio otići iz dvaju nadzornih odbora, doživljavam kao iracionalni postupak čovjeka koji se rastaje s kompanijom koju je izgradio.

Vlasnik Agram grupe Dubravko Grgić uzeo je Agrolagunu na ime založnog prava za svoju pozajmicu. Mislite li da će je zadržati?

- Ni to ne znam. Činjenica je da smo te ugovore krenuli pobijati tužbama. Vjerujem da Dubravko Grgić mora znati kako danas ta tvrtka, zbog opterećenosti svim jamstvima i dugovima koje i sama ima, tržišno ne vrijedi ništa. S druge strane, mi bismo ju mogli zdravu vratiti na tržište kada bismo ju uspjeli osloboditi naslijeđa Agrokorovih dugova. Tada bi to opet bila dobra kompanija, ali takvo nešto nećemo moći učiniti ako ju Grgić zadrži. U tom slučaju njemu Agrolaguna ostaje sa svim svojim dugovima. Odluka je njegova.

Bili ste u državnoj upravi. Na ovaj posao stigli ste također na Vladin poziv, smatrate ovaj posao radom za državnu upravu ili na to gledate kao na menadžerski posao na otvorenom tržištu?

- Isključivo kao na menadžerski izazov. Napravio sam izlet u državnu administraciju jer sam, kao i većina ljudi iz poslovne zajednice ove zemlje, uvijek postavljao pitanje zašto se državna administracija, barem njezin dio koji se odnosi na gospodarstvo, ne može ponašati kao neka privatna kompanija. To iskustvo pokazalo mi je zašto nešto takvo ne može funkcionirati. U državnoj administraciji funkcioniranje sustava ovisi o pojedincima koji ga u tom trenutku vode. Nisu izgrađene institucije koje ne ovise o pojedincima i načinima na koji oni rade. Na kraju svaki novi ministar diktira kako će se ponašati državna administracija i kada njegov ili njezin mandat završi, često je to kraj i dobrih stvari koje su uspjeli pokrenuti.


Komentari članka

Vezani članci

The Economist: Agrokor bi regiju mogao vratiti u recesiju iz koje je tek izronila

18.08.2017.

Poznati dugovi Agrokora iznose najmanje 6.74 milijarde eura, no dok se ne okonča revizija koja sumnja u nepravilnosti, postoji opasnost da je iznos veći od navedenog

Jamnica: Sberbank pokrenuo ovršne postupke u Sloveniji i Srbiji

15.08.2017.

Kako se navodi u objavi, Sberbank d.d., Ljubljana, pokrenula je protiv Jamnice dva izvršna postupka na osnovi vjerodostojne isprave, i to pred Privrednim sudom u Beogradu i pred Okrajnim sudišćem u Ljubljani

The Economist o Agrokoru: "Supermarket čiji kolaps prijeti Balkanu"

14.08.2017.

"Prije samo nekoliko godina, Agrokor je bio perjanica hrvatskog biznisa", podsjeća Economist i piše kako je kupnja Mercatora 2014. godine bila preveliki zalogaj za Agrokor

HPB zbog Agrokora potonuo u gubitak od 64,5 milijuna kuna Autor/izvor: SEEbiz

03.08.2017.

Hrvatska poštanska banka je u prvom polugodištu 2017. iskazala gubitak od 64,5 milijuna kuna što je rezultat pogoršanja boniteta grupe Agrokor i povezanih osoba i izdvojenih rezervacija po tim izloženostima u visini 187 milijuna kuna

Kreće isplata punog iznosa starog duga malim dobavljačima

27.07.2017.

S današnjim danom velik broj poljoprivrednih proizvođača primarne proizvodnje koji su direktno radili s kompanijama Agrokora mogu u narednim danima očekivati svoja potraživanja u stopostotnom iznosu

Tag cloud

  1. 1642 članka imaju tag hrvatska
  2. 1676 članka imaju tag turizam
  3. 1458 članka imaju tag financije
  4. 1085 članka imaju tag izvoz
  5. 688 članka imaju tag zapošljavanje
  6. 888 članka imaju tag poljoprivreda
  7. 856 članka imaju tag trgovina
  8. 603 članka imaju tag poduzetništvo
  9. 875 članka imaju tag EU
  10. 682 članka imaju tag investicije
  11. 808 članka imaju tag industrija
  12. 778 članka imaju tag ict
  13. 727 članka imaju tag menadžment
  14. 906 članka imaju tag kriza
  15. 698 članka imaju tag svijet
  16. 528 članka imaju tag maloprodaja
  17. 494 članka imaju tag marketing
  18. 459 članka imaju tag krediti
  19. 444 članka imaju tag tehnologija
  20. 281 članka imaju tag poticaji
  21. 438 članka imaju tag banke
  22. 414 članka imaju tag dzs
  23. 364 članka imaju tag prehrambena industrija
  24. 364 članka imaju tag hnb
  25. 376 članka imaju tag obrazovanje
  26. 330 članka imaju tag gospodarstvo
  27. 213 članka imaju tag potpore
  28. 290 članka imaju tag hgk
  29. 266 članka imaju tag poduzetnici
  30. 286 članka imaju tag malo i srednje poduzetništvo
  31. 328 članka imaju tag energetika
  32. 267 članka imaju tag osijek
  33. 339 članka imaju tag recesija
  34. 353 članka imaju tag vlada
  35. 264 članka imaju tag investicija
  36. 263 članka imaju tag eu fondovi
  37. 259 članka imaju tag agrokor
  38. 272 članka imaju tag rast
  39. 174 članka imaju tag edukacija
  40. 231 članka imaju tag proizvodnja