Prijava Registracija

Poduzetnički portal · Članak

Veličina slova: a A

10 Svi 2009

ČLANAK: Privatni i javni sektor ili priča o gospođi i prodavačici

Izvor: www.poduzetnistvo.org · Autor: Ivana Čandrlić-Dankoš  

ČLANAK: Privatni i javni sektor ili priča o gospođi i prodavačici

Na jednom predavanju o nesporazumima u komunikaciji, predavač je naveo primjer prodavačice na tržnici i dobronamjerne gospođe – kupca. Gospođa je došla na tržnicu i prodavačici rekla kako joj je voće u lošem stanju jer ga ne čuva na prikladan način, a prodavačica je „uzvratila“ istom mjerom i rekla gospođi kako je ona loše iskombinirala boju haljine i najlon čarapa na nogama i kako kao takva bolje da se bavi svojim čarapama nego njenim voćem jer se ona uostalom voćem bavi jako dugo i dobro se u to razumije. Gospođa se naljutila i svoje voće kupila negdje dalje, no, ono što prodavačica nije znala je da je gospođa zapravo prehrambeni tehnolog i da se jako dobro razumije u čuvanje voća i možda nije dobro iskombinirala boju haljine i čarapa, ali je voće njeno područje, te je u priči o voću bila dobronamjerna, a cijela priča konstruktivna kritika. U ovoj su priči svi izgubili, gospođa više neće dijeliti „savjete“, jer uostalom što ju briga za nečije voće, prodavačica je propustila mogućnost da možda nešto novo nauči i ne samo zadrži kupca, nego da taj odnos možda preraste i u neki oblik poslovne suradnje. Najgore je u cijeloj priči prošlo voće, na njega su svi zaboravili.

Slična je priča i s našim javnim i privatnim sektorom. Privatni sektor teže osjeća recesiju na svojoj koži i primoran tržištem kontinuirano smišlja kako preživjeti i nadživjeti krizu. Ljut je na javni sektor koji „živi od plodova njihovog rada“, a da se pri tom vrlo birokratski odnosi prema njima. Tako se često govori o neradnicima u javnom sektoru, te o zapošljavanju „po babi i stričevima“. Zbog toga je jednim dijelom zaposlenima u privatnom sektoru bilo drago jer su plaće u javnom sektoru smanjene, jer žele da javni sektor doista osjeti krizu koju oni osjećaju na svojim leđima i da se aktivno, kao partner uključi u rješavanje problema. Javni sektor razmišlja drugačije, nije važno odakle prihodi u proračunu iz kojih se financiraju njihove plaće - važno je da oni zarade svoju plaću. Zapošljavanje po „babi i stričevima“ nije slučaj samo u javnom nego i u privatnom sektoru i ono u osnovi i nije toliko loš koncept, a djeluje i u najrazvijenijim dijelovima svijeta. No, ono loše u ovom konceptu jest razlika u definiranju "baba i stričeva" odnosno preporuka i preporučitelja. Preporuka nikako ne smije biti podloga za nerad, nego naprotiv motiv za još bolji rad jer se ne dobivaju na lijepe oči, nego na povjerenje, a ukazano povjerenje je potrebno opravdati, što je nekada daleko teže od njegova zadobivanja. Jednom neopravdano povjerenje ne dovodi u neugodnu situaciju samo onoga na koga se odnosi nego i onoga koji je preporuku dao, pa se u ovom dijelu osjeća odgovornost za danu preporuku, te se uistinu promišlja kome će se i za što dati. Preporuka je dakle jamstvo za neku osobu, a svako jamstvo bez pokrića kad-tad dolazi na naplatu.

Dokle god javni i privatni sektor ne razumiju razliku između konstruktivne kritike i kritizerstva nema načina da prevladaju svoje komunikacijske barijere, a mi kao društvo ne možemo ići naprijed. Postoje razlike između privatnog i javnog sektora i one su neminovne, ali osnovni postulati poštenog, pravednog i stručnog odnosa prema poslu ono su što ih povezuje i na čemu treba graditi poslovne kontakte. Drugim riječima, niti je svaki administrator neradnik, niti je svaki privatnik konstruktivni kritičar. Ono što bi i administratori i privatnici uz svoje babe i stričeve morali naučiti je kako konstruktivno komunicirati. Ukoliko pretpostavimo kako su radnici s obje strane pulta radnici koji sebi i svojim obiteljima žele dobro, nastojimo u svojim dijalozima pronaći razumijevanja i za drugu stranu, možda nas druga strana iznenadi. Uostalom, javni i privatni sektor ne bi trebali biti shvaćeni kao sukobljene strane, naprotiv, javni sektor bi trebao biti taj koji se bavi praćenjem privatnog, (realnog) sektora i to ako ne zbog altruizma, onda zbog toga što mu to i je svrha.

I u cijeloj toj priči ostaje problem voća. U svađi između gospođe i prodavačice, voće i dalje propada. U lošem dijalogu između javnog i privatnog sektora propušta se prilika suočavanja s problemom. Doista je teško, no, pokušajmo svatko iz svog djelokruga svojim radom pomagati jedni druge, međusobnim uvažavanjem i prihvaćanjem. Pokušajmo realno sagledati situaciju u kojoj se nalazimo i djelujmo na mjerodavne institucije konstruktivno. Činjenica je kako smanjeni prihodi iz proračuna iziskuju rebalans i smanjenje rashoda, pa tako i smanjene plaća. Činjenica je kako je to jedna od prvih antirecesijskih mjera gotovo svih država koje se u sličnoj situaciji nađu, ali činjenica je kako je u cijeloj priči izostao plan što s voćem? Odnosno, na koji način ne samo zadržati postojeću razinu prihoda, nego i povećati iste, na koji način povećati izvoz, povećati proizvodnju, smanjiti nelikvidnost.

I dobro je čuti i znati mišljenje gospodina Rohatinskog koji govori kako za sada nema potrebe za zaduživanje kod MMF-a, no, tržište ne poznaje status mirovanja, i izostanak pravodobnog djelovanja, a to znači odmah, neminovno će dovesti do smanjena prihoda, a time opet do novog vala smanjenja rashoda ili dodatnog zaduživanja. Osim toga, mislim da izostanak zaduživanja kod MMF-a predstavlja izvjesnu pobjedu domaće pameti, ali izdavanje državnih obveznica i njihova emisija na međunarodnom tržištu o kojem se govori u osnovi predstavlja oblik zaduživanja. Pametnijeg, manje uočljivog, ali ipak zaduživanja. Jednostavnim rječnikom rečeno, nećemo podići kredit, ali ćemo preuzeti robu na neku od kreditnih kartica. Kreditne kartice neće smanjiti naš kreditni rejting, ali to ne znači da preuzete obveze ne dospijevaju na naplatu i da ih ne moramo vratiti, to samo znači da smo još uvijek samostalni i da imamo priliku sami naći izlaz iz stanja u kojem se nalazimo bez patronata MMF-a.

Ne možemo biti zadovoljni rebalansom i čekati novi rebalans, nego moramo odmah napraviti tako iščekivani plan aktivnosti. Plan mora biti rezultat konsenzusa i kompromisa svih zainteresiranih strana kojima su prije toga jasno definirani parametri na osnovu kojih se može donijeti zrela i odmjerena poslovna odluka. Novi plan mora biti usvojen i podržan, te u sebi mora dati jasne smjernice kako dalje. Samo ako znamo kuda idemo možemo tamo i doći.

Drugim riječima, ne pozabavimo li se pravim, a ne samo gorućim problemima, ne uzmognemo li dovoljno razumijevanja za razlikovanje čarapa i voća, vrlo brzo bi svi skupa mogli jesti grejp, i to ne baš najsvježiji.

*Autorica je zaposlena kao stručni suradnik za analitičko-planske poslove u službi za javne financije osječko-baranjske županije.


Komentari članka

Vezani članci

Ekonomisti očekuju recesiju već 2020. ili 2021. godine

19.08.2019.

Većina ekonomista očekuje recesiju u SAD-u u sljedeće dvije godine, pomaknuvši predviđanja za jednu godinu zbog poteza američke središnje banke, prema u ponedjeljak objavljenom istraživanju

Palo njemačko gospodarstvo, na rubu su recesije

14.08.2019.

NJEMAČKA, najveća europska ekonomija, mogla bi otklizati u recesiju, što bi moglo negativno utjecati i na ostale europske zemlje, uključujući i Hrvatsku. O ekonomskoj snazi Njemačke svjedoči to što njena 84 milijuna stanovnika, što je 16 posto stanovništv

„Crni dani gospodarstva“ koje u Njemačkoj gotovo nitko ne osjeća

09.08.2019.

Već i strani tisak nagađa kako gospodarstvo Njemačke gubi tlo pod nogama. Proizvodnja se smanjuje, najavljuju se i otpuštanja radnika. Ali Njemačkoj nije nipošto loše. Kako je to istovremeno moguće?

Radwan Joukhadar: Državi moram plaćati na sekundu, a bolnice mi duguju mjesecima

05.07.2019.

Božica Lapić vjerojatno je malo požalila svoj raniji poziv prisutnima na Lider investu u Vukovaru da se slobodno obrate Ministarstvu gospodarstva s upitima i komentarima, s obzirom da je tijekom okruglog stola o stvaranju pozitivnog investicijskog okružja

Optimizam bez pokrića (I): kako bi nas gospodarski rast mogao (ponovo) zavarati

16.06.2019.

Svaki pilić ili svinja treba biti dobro nahranjen prije likvidacije, ne bi li adekvatno poslužio krajnjoj svrsi. Ova analogija, premda gruba, može se primijeniti na probleme hrvatskoga gospodarskog rasta

Tag cloud

  1. 1934 članka imaju tag hrvatska
  2. 1958 članka imaju tag turizam
  3. 1548 članka imaju tag financije
  4. 1238 članka imaju tag izvoz
  5. 837 članka imaju tag zapošljavanje
  6. 1002 članka imaju tag poljoprivreda
  7. 967 članka imaju tag trgovina
  8. 964 članka imaju tag svijet
  9. 833 članka imaju tag investicije
  10. 681 članka imaju tag poduzetništvo
  11. 902 članka imaju tag ict
  12. 964 članka imaju tag EU
  13. 860 članka imaju tag industrija
  14. 768 članka imaju tag menadžment
  15. 922 članka imaju tag kriza
  16. 555 članka imaju tag malo i srednje poduzetništvo
  17. 584 članka imaju tag maloprodaja
  18. 546 članka imaju tag marketing
  19. 486 članka imaju tag krediti
  20. 504 članka imaju tag tehnologija
  21. 362 članka imaju tag poticaji
  22. 426 članka imaju tag obrazovanje
  23. 260 članka imaju tag potpore
  24. 392 članka imaju tag prehrambena industrija
  25. 342 članka imaju tag eu fondovi
  26. 439 članka imaju tag banke
  27. 378 članka imaju tag hnb
  28. 349 članka imaju tag gospodarstvo
  29. 422 članka imaju tag dzs
  30. 339 članka imaju tag hotelijerstvo
  31. 332 članka imaju tag agrokor
  32. 299 članka imaju tag osijek
  33. 299 članka imaju tag hgk
  34. 378 članka imaju tag vlada
  35. 345 članka imaju tag energetika
  36. 269 članka imaju tag poduzetnici
  37. 342 članka imaju tag porezi
  38. 341 članka imaju tag recesija
  39. 376 članka imaju tag BDP
  40. 267 članka imaju tag investicija