Prijava Registracija

Poduzetnički portal · Članak

Veličina slova: a A

10 Svi 2009

ČLANAK: Privatni i javni sektor ili priča o gospođi i prodavačici

Izvor: www.poduzetnistvo.org · Autor: Ivana Čandrlić-Dankoš  

ČLANAK: Privatni i javni sektor ili priča o gospođi i prodavačici

Na jednom predavanju o nesporazumima u komunikaciji, predavač je naveo primjer prodavačice na tržnici i dobronamjerne gospođe – kupca. Gospođa je došla na tržnicu i prodavačici rekla kako joj je voće u lošem stanju jer ga ne čuva na prikladan način, a prodavačica je „uzvratila“ istom mjerom i rekla gospođi kako je ona loše iskombinirala boju haljine i najlon čarapa na nogama i kako kao takva bolje da se bavi svojim čarapama nego njenim voćem jer se ona uostalom voćem bavi jako dugo i dobro se u to razumije. Gospođa se naljutila i svoje voće kupila negdje dalje, no, ono što prodavačica nije znala je da je gospođa zapravo prehrambeni tehnolog i da se jako dobro razumije u čuvanje voća i možda nije dobro iskombinirala boju haljine i čarapa, ali je voće njeno područje, te je u priči o voću bila dobronamjerna, a cijela priča konstruktivna kritika. U ovoj su priči svi izgubili, gospođa više neće dijeliti „savjete“, jer uostalom što ju briga za nečije voće, prodavačica je propustila mogućnost da možda nešto novo nauči i ne samo zadrži kupca, nego da taj odnos možda preraste i u neki oblik poslovne suradnje. Najgore je u cijeloj priči prošlo voće, na njega su svi zaboravili.

Slična je priča i s našim javnim i privatnim sektorom. Privatni sektor teže osjeća recesiju na svojoj koži i primoran tržištem kontinuirano smišlja kako preživjeti i nadživjeti krizu. Ljut je na javni sektor koji „živi od plodova njihovog rada“, a da se pri tom vrlo birokratski odnosi prema njima. Tako se često govori o neradnicima u javnom sektoru, te o zapošljavanju „po babi i stričevima“. Zbog toga je jednim dijelom zaposlenima u privatnom sektoru bilo drago jer su plaće u javnom sektoru smanjene, jer žele da javni sektor doista osjeti krizu koju oni osjećaju na svojim leđima i da se aktivno, kao partner uključi u rješavanje problema. Javni sektor razmišlja drugačije, nije važno odakle prihodi u proračunu iz kojih se financiraju njihove plaće - važno je da oni zarade svoju plaću. Zapošljavanje po „babi i stričevima“ nije slučaj samo u javnom nego i u privatnom sektoru i ono u osnovi i nije toliko loš koncept, a djeluje i u najrazvijenijim dijelovima svijeta. No, ono loše u ovom konceptu jest razlika u definiranju "baba i stričeva" odnosno preporuka i preporučitelja. Preporuka nikako ne smije biti podloga za nerad, nego naprotiv motiv za još bolji rad jer se ne dobivaju na lijepe oči, nego na povjerenje, a ukazano povjerenje je potrebno opravdati, što je nekada daleko teže od njegova zadobivanja. Jednom neopravdano povjerenje ne dovodi u neugodnu situaciju samo onoga na koga se odnosi nego i onoga koji je preporuku dao, pa se u ovom dijelu osjeća odgovornost za danu preporuku, te se uistinu promišlja kome će se i za što dati. Preporuka je dakle jamstvo za neku osobu, a svako jamstvo bez pokrića kad-tad dolazi na naplatu.

Dokle god javni i privatni sektor ne razumiju razliku između konstruktivne kritike i kritizerstva nema načina da prevladaju svoje komunikacijske barijere, a mi kao društvo ne možemo ići naprijed. Postoje razlike između privatnog i javnog sektora i one su neminovne, ali osnovni postulati poštenog, pravednog i stručnog odnosa prema poslu ono su što ih povezuje i na čemu treba graditi poslovne kontakte. Drugim riječima, niti je svaki administrator neradnik, niti je svaki privatnik konstruktivni kritičar. Ono što bi i administratori i privatnici uz svoje babe i stričeve morali naučiti je kako konstruktivno komunicirati. Ukoliko pretpostavimo kako su radnici s obje strane pulta radnici koji sebi i svojim obiteljima žele dobro, nastojimo u svojim dijalozima pronaći razumijevanja i za drugu stranu, možda nas druga strana iznenadi. Uostalom, javni i privatni sektor ne bi trebali biti shvaćeni kao sukobljene strane, naprotiv, javni sektor bi trebao biti taj koji se bavi praćenjem privatnog, (realnog) sektora i to ako ne zbog altruizma, onda zbog toga što mu to i je svrha.

I u cijeloj toj priči ostaje problem voća. U svađi između gospođe i prodavačice, voće i dalje propada. U lošem dijalogu između javnog i privatnog sektora propušta se prilika suočavanja s problemom. Doista je teško, no, pokušajmo svatko iz svog djelokruga svojim radom pomagati jedni druge, međusobnim uvažavanjem i prihvaćanjem. Pokušajmo realno sagledati situaciju u kojoj se nalazimo i djelujmo na mjerodavne institucije konstruktivno. Činjenica je kako smanjeni prihodi iz proračuna iziskuju rebalans i smanjenje rashoda, pa tako i smanjene plaća. Činjenica je kako je to jedna od prvih antirecesijskih mjera gotovo svih država koje se u sličnoj situaciji nađu, ali činjenica je kako je u cijeloj priči izostao plan što s voćem? Odnosno, na koji način ne samo zadržati postojeću razinu prihoda, nego i povećati iste, na koji način povećati izvoz, povećati proizvodnju, smanjiti nelikvidnost.

I dobro je čuti i znati mišljenje gospodina Rohatinskog koji govori kako za sada nema potrebe za zaduživanje kod MMF-a, no, tržište ne poznaje status mirovanja, i izostanak pravodobnog djelovanja, a to znači odmah, neminovno će dovesti do smanjena prihoda, a time opet do novog vala smanjenja rashoda ili dodatnog zaduživanja. Osim toga, mislim da izostanak zaduživanja kod MMF-a predstavlja izvjesnu pobjedu domaće pameti, ali izdavanje državnih obveznica i njihova emisija na međunarodnom tržištu o kojem se govori u osnovi predstavlja oblik zaduživanja. Pametnijeg, manje uočljivog, ali ipak zaduživanja. Jednostavnim rječnikom rečeno, nećemo podići kredit, ali ćemo preuzeti robu na neku od kreditnih kartica. Kreditne kartice neće smanjiti naš kreditni rejting, ali to ne znači da preuzete obveze ne dospijevaju na naplatu i da ih ne moramo vratiti, to samo znači da smo još uvijek samostalni i da imamo priliku sami naći izlaz iz stanja u kojem se nalazimo bez patronata MMF-a.

Ne možemo biti zadovoljni rebalansom i čekati novi rebalans, nego moramo odmah napraviti tako iščekivani plan aktivnosti. Plan mora biti rezultat konsenzusa i kompromisa svih zainteresiranih strana kojima su prije toga jasno definirani parametri na osnovu kojih se može donijeti zrela i odmjerena poslovna odluka. Novi plan mora biti usvojen i podržan, te u sebi mora dati jasne smjernice kako dalje. Samo ako znamo kuda idemo možemo tamo i doći.

Drugim riječima, ne pozabavimo li se pravim, a ne samo gorućim problemima, ne uzmognemo li dovoljno razumijevanja za razlikovanje čarapa i voća, vrlo brzo bi svi skupa mogli jesti grejp, i to ne baš najsvježiji.

*Autorica je zaposlena kao stručni suradnik za analitičko-planske poslove u službi za javne financije osječko-baranjske županije.


Komentari članka

Vezani članci

Agrokor: 100-postotni povrat duga malim dobavljačima kreće odmah

11.07.2017.

Da li će to biti 30 posto ili više u ovom trenutku ne mogu reći, jer za tražbine znamo otprilike kolike su, ali zapravo ostaje vidjeti koliko će nas potpisati sporazum o naplati starog duga

Moody's usporedio Hrvatsku i Srbiju: Ovo su sličnosti i razlike

06.07.2017.

Kao dodirnu točku u Moody'su izdvajaju velike dugove. Obje zemlje nose velik teret dugova, ali će fiskalna konsolidacija dovesti do postupnog poboljšanja, procjenjuje Wohlmann.

U blokadi 330 tisuća građana i preko 27 tisuća tvrtki

29.06.2017.

Na mjesečnoj razini je broj blokiranih poslovnih subjekata smanjen za 806 ili 2,8 posto, a dugovi su im manji za oko 710 milijuna kuna ili 4,2 posto.

ZNAKOVI NOVE RECESIJE Amerikanci su danas dužniji nego prije krize 2008. godine

28.06.2017.

Ukupna zaduženost poduzeća, države i građana u SAD-u popela se na 350 posto američkog BDP-a

Osječko-baranjske tvrtke sve više investiraju u proizvodnju

21.06.2017.

I dok će poslodavci, s jedne strane, upozoravati na nedostatak kvalificirane radne snage, od strane sindikata vapaj kako je došlo vrijeme da se konačno i u nas, na istoku Hrvatske povećaju plaće

Tag cloud

  1. 1642 članka imaju tag hrvatska
  2. 1674 članka imaju tag turizam
  3. 1457 članka imaju tag financije
  4. 1085 članka imaju tag izvoz
  5. 688 članka imaju tag zapošljavanje
  6. 888 članka imaju tag poljoprivreda
  7. 856 članka imaju tag trgovina
  8. 602 članka imaju tag poduzetništvo
  9. 875 članka imaju tag EU
  10. 681 članka imaju tag investicije
  11. 808 članka imaju tag industrija
  12. 778 članka imaju tag ict
  13. 727 članka imaju tag menadžment
  14. 906 članka imaju tag kriza
  15. 697 članka imaju tag svijet
  16. 528 članka imaju tag maloprodaja
  17. 494 članka imaju tag marketing
  18. 459 članka imaju tag krediti
  19. 444 članka imaju tag tehnologija
  20. 281 članka imaju tag poticaji
  21. 438 članka imaju tag banke
  22. 414 članka imaju tag dzs
  23. 364 članka imaju tag prehrambena industrija
  24. 364 članka imaju tag hnb
  25. 376 članka imaju tag obrazovanje
  26. 330 članka imaju tag gospodarstvo
  27. 213 članka imaju tag potpore
  28. 290 članka imaju tag hgk
  29. 266 članka imaju tag poduzetnici
  30. 328 članka imaju tag energetika
  31. 286 članka imaju tag malo i srednje poduzetništvo
  32. 267 članka imaju tag osijek
  33. 339 članka imaju tag recesija
  34. 353 članka imaju tag vlada
  35. 264 članka imaju tag investicija
  36. 263 članka imaju tag eu fondovi
  37. 259 članka imaju tag agrokor
  38. 272 članka imaju tag rast
  39. 174 članka imaju tag edukacija
  40. 231 članka imaju tag proizvodnja